Vidiš srećo moja, nismo bili isti,
Ja poslednji, ti meni prva na listi.
Želeo sam ljubav, ti si htela strast,
Pored tebe bio osuđen na propast.
Kao crno i belo, ko nebo i zemlja,
Promenila mi život iz temelja.
Kao krv i nož, ko minus i plus,
Pomutila mi um, pomerala puls.
Nismo bili isti, al’ sam hteo tebe,
Na te’ uvek mislio, najmanje na sebe.
Bila si mi prioritet, a ja tebi opcija,
Večita si moje duše apsorpcija.
Nismo bili isti, nismo bili suđeni,
Ljubav i pažnja konstantno ti nuđeni.
Nismo bili isti, sad ti beše žao,
Raširenih ruku, reći ću ti – ćao.
Nismo bili isti, kazaće ti vreme,
Vreme odneće i sve neme dileme.
Ti budalo tuguj i pesme piši,
Hodaj i plači u beskrajnoj kiši.
Nismo bili isti, dao sam ti sve,
Celog sebe, sve što imam, ove ruke dve.
Dao sam ti celo srce, a ti meni komad,
Da l’ ću ikad voleti kao nju onomad?
Ostavite komentar