Slavu slavi Kraljeviću Marko,
slavu slavi svetoga Đorđija.
U Marka su mloge uzavnice:
dvjesta popa, trista kaluđera,
i dvanaest srpskijeh vladika,
i četiri stare patrijare,
od ostalih ni broja ne ima.
Svemu dosta piva i jestiva;
al’ govori stari kaluđere:
„Hvala tebe, Kraljeviću Marko!
Svega imaš u bijelu dvoru,
još da imaš ribe od Orida!“
Mučno bješe Kraljeviću Marku,
pa doziva slugu Bogosava,
dodaje mu čašu i mataru:
„Toči vino, Bogosave slugo!
Redom čaše oko sovre daji,
nemoj koga preskočiti, slugo!“
Pa on ode niz bijelu kulu,
te oprema Šarca od mejdana.
Za njim stara pristanula majka,
pa je Marku tiho besjedila:
„Ja moj sinko, Kraljeviću Marko,
nemoj nosit ništa od oružja,
ti se jesi krvi naučio,
učinićeš krvcu o prazniku“.
Nuto Marku velike nevolje!
Mučno mu je ići bez oružja,
a još gore ne poslušat majke:
ne šće uzet ništa od oružja,
već posjede Šarca od mejdana,
okrenu ga niz polje zeleno,
ode pravo bijelu Oridu.
Kad je bio vodi na ćupriju,
al’ eto ti jednoga junaka,
na doratu noge prekrstio,
topuzinu baca u oblake,
dočekuje u bijele ruke;
božju pomoć nazivaše Marku,
lijepo mu Marko prihvatio.
Veli junak od Prilipa Marku:
„Oj, boga ti, neznana delijo,
nijesi li otud od Prilipa,
od odžaka Kraljevića Marka?
Je li Marko kod bijela dvora?
Ima l’ Marko dosta uzavnica?“
‘Veli njemu Kraljeviću Marko:
„Oj, boga ti, neznani junače,
ja sam jutros od Prilipa bela,
kod dvora je Kraljeviću Marko,
slavi Marko svoga svetitelja;
ima Marko dosta uzavnica“.
Veli njemu neznan dobar junak:
,,Neka ima, neznana delijo;
ako bog da i sreća junačka,
sovra će mu u krv ogreznuti,
boga mi ću njega objesiti
baš o vratim’ bijela Prilipa;
davno mi je brata pogubio,
pogubio Musu Kesedžiju“.
Pa okrenu konja doratasta,
osta jadan Marko gledajući.
Svakojako misli i premišlja:
da bi mu se kazivao Marko,
hoće njega Ture pogubiti,
jer ne ima ništa od oružja;
da ga pusti bijelu Prilipu,
hoće isjeć mloge uzavnice
a tražeći po odžaku Marka.
Sve mislio, na jedno smislio,
pa on viknu iz grla bijela:
„Kud ćeš tamo, Đemo Brđanine?
Evo, more, Kraljevića Marka!“
Povrati se Đemo Brđanine.
Pouzda se Kraljeviću Marko
da će uteć na svome Šarinu,
pa pobježe poljem širokijem,
za njime se Đemo naturio.
Brz je Šarac, uteći mu šćaše,
al’ poteže Đemo topuzinu,
pa zaljulja pokraj sebe njome,
jadna Marka među pleći žive,
pade Marko u zelenu travu.
Marko pade, a Đemo dopade,
sveza Marku naopako ruke,
pa izvadi sindžir iz egbeta,
okova ga sve u gvožđe ljuto:
a na noge dvoje bukagije,
a na ruke dvoje belenzuke,
a na grlo sindžir, gvožđe teško;
na posjede njegova Šarina,
a dorata vodi u povodu,
privezao Marka za dorata,
ode pravo bijelu Oridu,
pod Oridom vješala ogradi
da objesi Kraljevića Marka.
Moli mu se gospoda hrišćanska:
„Bogom brate, Đemo Brđanine,
tu nam nemoj objesiti Marka,
neće rodit vino ni šenica,
evo tebe tri tovara blaga“.
Uze Đemo tri tovara blaga,
vodi Marka gradu Vučitrnu,
pa pod gradom vješala ogradi,
hoće Đemo da objesi Marka.
Moli mu se gospoda hrišćanska:
,,Bogom brate, Đemo Brđanine,
tu nam nemoj objesiti Marka,
neće rodit vino ni šenica,
evo tebe tri tovara blaga“.
Uze Đemo tri tovara blaga,
goni Marka bijelu Zvečanu,
i tu Đemo vješala ogradi
da objesi Kraljevića Marka.
Moli mu se gospoda zvečanska:
,,Bogom brate, Đemo Brđanine,
tu nam nemoj objesiti Marka,
neće rodit vino ni šenica,
evo tebe tri-tovara blaga“.
Uze Đemo tri tovara blaga.
Otale se Đemo podigao
kroz nekakvu Janjinu planinu.
Teško Đemo ožednjeo bješe,
deli-Marku tiho govoraše:
„Znaš li, Marko, vode ja mehane?
Teško me je osvojila žeđa“.
Veli njemu Kraljeviću Marko:
„Tako, Đemo, ne rade junaci,
već zakolju konja ja sokola,
napiju se krvi od groca“.
Veli njemu Đemo Brđanine:
Nit’ ću zaklat konja ni sokola,
već ću zaklat tebe Kraljevića,
pa se napit krvi od groca“.
Pa poteže sablju okovanu
da zakolje Kraljevića Marka,
Veli njemu Kraljeviću Marko:
„Ima, Đemo, bijela mehana
i prokleta krčmarica Janja,
sad će mi se osvetiti Janja:
dosta sam joj vina potrošio,
a nijesam dao ni dinara“.
To je Đemo jedva dočekao.
U to doba pali pred mehanu,
a ispade krčmarica Janja.
Kad sagleda krčmarica Janja.
Kad sagleda savezana Marka,
Marko na nju očim’ prevaljuje,
nasmeja se krčmarica Janja:
,,Be aferim, junak od junaka!
Bože mili, na svemu ti hvala,
kad ja viđeh savezana Marka!
Pojiću te, Brđanine Đemo,
bez bijele pare i dinara,
baš ak’hoćeš tri bijela dana“.
Pa pod Đemom konja uhvatila,
odvede ga u mehanu bilu,
donese mu vina i rakije.
Pije vino Brđanine Đemo,
a nazdravlja Kraljeviću Marku,
nazdravlja mu, ali mu ne daje.
Kad se Đemo nakitio vina,
donese mu krčmarica Janja
rujna vina od sedam godina,
meće u njeg bilje svakojako.
Pade Đemo glavom bez uzglavlja,
skoči Janja na noge lagane,
na svom pobru gvožđe otvaraše,
a na Đema Marko udaraše.
Kad udari sindžir, gvožđe teško,
pa zasjede piti rujno vino,
udari ga čizmom i mamuzom:
„Ustan’, Đemo, da pijemo vino!“
Kad pogleda Đemo Brđanine
više sebe Marka Kraljevića,
a na vratu sindžir, gvožđe teško,
skoči Đemo na noge lagane;
sindžir gvožđe zemlji pritezaše,
on poteže rukam i nogama,
popucuju ruke iz ramena,
popucuju noge iz koljena;
al’ se tvrdo gvožđe uhvatilo.
Sjede Đemo na zemljicu crnu,
Marko sjede piti mrko vino,
a nazdravlja Đemu Brđaninu,
nazdravlja mu, ali mu ne daje.
Kad se Marko nakitio vina,
onda Šarca sveza za dorata,
a za Šarca Đema Brđanina,
pa usjede Đemova dorata,
ode pravo gradu Vučitrnu.
Izilazi gospoda hrišćanska:
,,Bogom brate, Kraljeviću Marko,
objesi nam Đema Brđanina,
evo tebe tri tovara blaga“.
Marko njima tri tovara vrati,
što su dali Đemu Brđaninu,
pa on ode bijelu Zvečanu.
Tu gospoda srpska izlazila:
„Bogom brate, Kraljeviću Marko,
objesi nam Đema Brđanina,
evo tebe tri tovara blaga“.
Marko njima tri tovara vrati,
što su dali Đemu Brđaninu.
Ode Marko bijelu Oridu.
Tu izlazi gospoda hrišćanska:
,,Bogom brate, Kraljeviću Marko,
objesi nam Đema Brđanina,
evo tebe tri tovara blaga“.
Marko neće da uzima blaga,
već on njima tri tovara vrati,
što su dali Đemu Brđaninu.
Kod Orida načini vješala,
i objesi Đema Brđanina;
pa on uze ribe od Orida,
ode pravo bijelu Prilipu,
te on slavi svoga svetitelja.
Ostavite komentar