Porča od Avale i Zmajognjeni Vuk

Vino piju do dva pobratima
U Avali više Bijograda:
Jedno bješe Porča od Avale,
A drugo je Đerzelez Alija;
Kad se ladna napojiše vina
I junački ćeiv zadobiše,
Al’ govori Porča od Avale:
“Pobratime, Đerzelez-Alija!
“Ti se napij vina izobila,
“Vinograd je nama do čardaka,
“Imam dosta u podrumu vina,
“Imam dosta vina i rakije.”
Njemu veli Đerzelez-Alija:
“Zaludu ti, pobratime dragi!
“Zaludu ti vino i rakija,
“Kad ne imaš krčmarice mlade,
“Da nam služi vino i rakiju,
“Te nemamo šale ni maskare.”
Mučno bješe Porči od Avale,
Pa govori Đerzelez-Aliji:
“Pobratime, ti se napij vina,
“Dok ja odem Stojnu Bijogradu,
“Dovešću ti krčmaricu mladu,
“Ja đevojku, ja nevjestu mladu.”
A pita ga Đerzelez Alija:
“Kada odeš Stojnu Bijogradu,
“Bojiš li se još koga do Boga?
“Bojiš li se dva Jakšića mlada?”
Al’ mu veli Porča od Avale:
“oj Boga mi, pobratime dragi!
“Ja s’ ne bojim nikoga do Boga,
“Ne bojim se dva Jakšića mlada;
“Al’ se malo, pobro, pribojavam,
“Pribojavam Zmajognjanin-Vuka
“Iz prostrane Srijem-zemlje ravne
” Iz onoga sela Kupinova,
“Daleko je selo Kupinovo,
“A prostrana Srijem-zemlja ravna,
“Tu se Vuče ni desiti ne će.”
Pa povika Porča od Avale:
Sluge moje, izved’te mi đoga.”
Dokle Porča sedlo opremio,
Dotle sluge izvedoše đoga,
Dovati se đogu na ramena,
Pravo ode niz polje Vračara
Dokle dođe tihoj vodi Savi,
Pa se Porča pokraj Save fula.
A da vidiš dva Jakšića mlada!
Piju vino na kuli Nebojši
I šnjima je Zmajognjani-Vuče,
Turi oči zmaj od ognja Vuče,
Turi oči uz tu vodu Savu,
Dok ugleda Porču od Avale,
Pa govori zmaj od ognja Vuče:
“Vidite li, dva Jakšića mlada,
“Ko se ono niza Savu fula?”
Pogledaše dva Jakšića mlada,
Poznadoše od Avale Porču,
Pa govore Zmajognjanin-Vuku:
“Pobratime, Zmajognjanin-Vuče!
“Ono j’ kurva od Avale Porča:
“Dana nema, kad se ne privlači
“I po jednog roba ne odvodi,
“Ja po mrtvu ne odnosi glavu.”
A da reče Zmajognjanin Vuče:
“Mili Bože, na svem’ tebe fala!
“Evo ima devet godin’ dana
“Kako s’ molim tebe istinome,
“Ne bi li se s Porčom udesio,
“Ti mi dade, danas ga desiti.”
Pa još reče Zmajognjanin Vuče:
“Poskočite, dva Jakšića mlada,
“Nađiderte sirotu đevojku,
“Obuc’te joj svilu i kadifu,
“Podajte joj zlaćenu maštravu,
“Pošljite je Savi na obalu,
“Ne bi li se Ture prevarilo,
“Ne bi li se malo zabavilo,
“Dok opremim sebe i kulaša.”
Skoči Vuče, opremat’ kulaša,
A Jakšići narede đevojku,
Ođeše je, što se ljepše može,
Dadoše joj, zlaćenu maštravu,
Poslaše je Savi na obalu;
Taman cura na obalu dođe,
Ona stade vodu zavatati,
Dok eto ti od Avale Porče,
Božju pomoć curi nazivao,
Ona njemu pomoć privatila,
Pa je curi Porča govorio:
“Oj boga ti, lijepa đevojko!
“Dovat’der mi vode u maštravi,
“Da s’ napijem studene vodice.”
Govori mu lijepa đevojka:
“Odjaš’ konja neznani junače,
“Odjaš’ konja, pa se napij vode.”
Al’ joj veli Porča od Avale:
“Oj Boga mi, lijepa đevojka!
“Kljusina je moja durnovita:
“Kad odjašem, uzjati se ne da,
“Već mi dodaj vode u maštravi,
“Jasam junak vrlo ožednio.”
A đevojka njega poslušala,
Zavati mu vode u maštravi,
Pruži njemu vodu i maštravu:
Ne šće Porča vode, ni maštrave,
Već đevojku za bijelu ruku,
Pa je baci za se na đogata,
Priteže je svilenijem pasom,
Pa pobježe uz polje Vračara.
Sve to gleda zmaj od ognja Vuče,
Pa s’ dovati na svoga kulaša,
Pa poleće uz polje Vračara;
Kad je malo Porču sustignuo,
Pa Je onda Porči govorio:
“Stani kurvo, od Avale Porča!
“Stani malo, da se ogledamo.”
Kad ga Porča viđe i poznade,
Poturio u travu đevojku,
Pa on bježi uz polje Vračara,
Za njim trči Zmajognjanin Vuče,
Za njim trči, stići ga ne more;
Dognaše se Avali planini,
Ugleda ih Đerzelez Alija,
Pa je sluge svoje sazivao:
“Sluge moje, zatvor’dete vrata
“Na kulama i na kapijama:
“Eto ozdo dva dobra junaka
“Đe s’ ćeraju uz goru zelenu
“I sad će se tuna dogoniti:
“Kad ne nađu otvorena vrata
“Ne će li se Porča povratiti,
“Ne bi l’ Porča pogubio Vuka.”
Odmah njega sluge poslušaše,
Te kapije hitro zatvoriše,
Kad s’ dognaše dva dobra junaka,
Bježi Porča oko svoje kule,
A sve viče: “Otvor’te mi vrata!”
Niko njemu otvorit’ ne smije.
Triput ga je općerao Vuče,
Pa ga stiže gradu na kapiji,
Te mu junak odsiječe glavu,
Pa uvati debela đogata,
I turi mu u zobnicu glavu,
Ode pravo Stojnu Bijogradu,
Sve to gleda Đerzelez Alija,
Pa govori Đerzelez Alija:
“Mili Bože, na svemu ti fala!
“Kad s’ desiše zatvorena vrata
“Na kulama i na kapijama,
“Više b’ Vuče jada učinio.”
Pa pobježe svome Sarajevu.

Epske narodne pesme

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*