Sinoć u sitne sate
iz sna me probudi bol
sa usana mi izlete dah
iz očiju mi vide se strah
od moći koju nadamnom držiš.
Sinoć u sitne sate
srce mi oseti glad
Kako to srce može biti gladno?
A kako tvoje može biti hladno,
daleko, distancirano?
Sinoć u sitne sate
kad su se ugasila svetla
napolje sam izašla sama
krenula da tražim besciljno
Lutala kroz maglu i pitanja
put do tebe nisam našla.
A kad videh da Sunce stiže,
da zora mi sve je bliže
U glavi mi misao stane
i shvatih šta mi mori dane.
Što te nema, gde si, s kim si?
Da li ti kroz misli letim
kao ptica, golub, lasta,
kroz oblake, pored zvezda
Što te nema, što te nema?
Ostavite komentar