
Nemilosnom bogatašu
Popô si se sred milina, Dvor ti zlato, svila krasi; Bogataš si od davnina – Al’, čovječe, prašina si. Sirotinja tuži, cvili, U jadu joj teku časi; A ti ležiš u toj svili – Al’, […]
Popô si se sred milina, Dvor ti zlato, svila krasi; Bogataš si od davnina – Al’, čovječe, prašina si. Sirotinja tuži, cvili, U jadu joj teku časi; A ti ležiš u toj svili – Al’, […]
Gledam tebe, tico mala I skučene tvoje dvore, Pa se pitam: kako ti je Bez tvog druga i bez gore? U tavnome sjenu kruga, Gdje se bol i tuga slama, Zar ti srce jošte živi […]
Zvjezdice se nebom zlate, Među njima mjesec plovi, A po kuća cijela sela Svijetle se svuda krovi. Po šumici glasak bruji, Tičice ga mile daju, A bubica sitna zuji Po mjesečnom leti sjaju. Pirka vjetrić […]
U slađanom glasu tvome Sami anđ’o milja zbori; A u oku premilome Plamen svetog raja gori. Toplim žarom toga plama Ja slabačke zgr’jevam grudi; – Zagrljeno milinama U sreći se srce budi… Porušeni dvori nada […]
Ljubim li te, il’ su glasi Pjesme moje pusta varka? Ja te ljubim, srpsko čedo, Iz ljubavi ognja žarka. Zori, kada jutrom sviće I purpurni plašt svoj širi; Lahoriću, kad nestašno Kroz ružice male piri; […]
Milina se bješe razavila, Sa cvijećem se gora okitila, Priroda se zaodjela bajom, Proljeće je obasjalo sjajom: – Kad se đenuh ja sa tobom tamo Da mirisom grudi napajamo, Da slušamo potočića zuja I glas […]
Tiha noćca nastupila, Poče blago širiti se, Nebo plavo, bez oblačka, Stade zv’jezdam’ kititi se. Gledao sam kako milo Svaka svoje zrake daje, Al’ sam gled’o najradije Jato od njih, što tu sjaje. Uporedo sve […]
Kud god okom glednem Tebe vidim, Bože! Pa u srcu s’ mome Tebi hvale množe. Zemlju, more, zvijezde Ti nama podari, I potrebne sv’jetu Svakojake stvari. Ti nam dade zoru, Tici milnog glasa, Pa i […]
Tihi vjetrić grane kreće, Po livadi rosa pala, Sa istoka mila zora Zrakom nas je obasjala. Sva priroda pozdravlja je, Raduje se njenom baju, A hvalu joj male tice Sa umilnom pjesmom daju. Šarni leptir […]
Tiha noć je, zvijezde trepte, Među njima mjesec sjajni; Na sve strane proljetnoga Širi s’ cv’jeća miris bajni. Sva priroda stišala se, Svaka duša mirno spava, Samo tamo jednu sobu žižak slabi osvjetljava. U sobici […]
„Ulica je zaglušna vrištala oko mene. Duga, tanka, u crnini, veličanstvo bola. Prošla je neka žena, a ruka joj ohola pridizaše, njihaše skutove svoje. Hitra, otmena, s nogom kao u kakva kipa. A ja se […]
Sumorniče, nekad bitkom zaneseni, ne bocka te stremen i više te Nada nece načinjati! Pa lezi od jada, stari konju, svakom granom prestrašeni. Odreci se srce, mirno okameni. Poražen, satrven! Onaj koji pada ne treba […]
Iznad svih jezera i iznad dolina, i iznad najvišeg planinskog vrhunca, i dalje od zvijezda i dalje od sunca, i iznad granica svemirskih dubina Kreće se misao sa toliko strasti, kao dobar plivač među valovima, […]
Stupaju preda mnom Oči pune bljeska, Ko Anđeo da ih magnetičnim stvori; To su moja braća, dva brata nebeska, Lijuć mi u oči oganj nesagoriv. Štite me od grijeha i nesreće druge, Korake mi vode […]
Slobodni čovječe, ti vijek ces ljubit more, to svoje ogledalo. U bibanju, što mine, ti dušu motriš si u beskraju pučine. I duh tvoj ponore zar nema jos i gore? Ti volis roniti u njedra […]
Šarl Bodler (fr. Charles Pierre Baudelaire; Pariz, 9. april 1821 — 31. avgust 1867) je bio francuski pesnik, preteča i utemeljitelj modernizma. Rani život Bodler je rođen u Parizu 1821. godine. Njegov otac, visoki državni […]
Copyright © 2013 - 2023. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP