Majka čita knjižicu
Majka čita knjižicu, na krilu joj Anka Sa desne joj Ljubica, a s leve Jovanka. Deca pomno slušaju šta u knjizi piše, ni jedno se ne miče, čisto i ne diše. Svršilo se. „Boga mi, […]
Majka čita knjižicu, na krilu joj Anka Sa desne joj Ljubica, a s leve Jovanka. Deca pomno slušaju šta u knjizi piše, ni jedno se ne miče, čisto i ne diše. Svršilo se. „Boga mi, […]
To je ona ista Ana Što je juče celog dana Po ulici vitlala. Tukla ptice, tresla drva, Na ljuljašci ona prva, Samo nije čitala. Ko ne radi, taj se pati, Ko ne uči ne mož […]
E, gledaj je, molim te, kolišna je mala! Nemaš je šta videti, manja je neg“ lala- a već ti je u ruke knjigu dočepala! Čita l“ ona ozbiljno il“ je samo šala? Ja bih reko […]
Prst iz usta Lazice, pa se malo mejki, da pokažeš zubiće, tati, mami, tejki. Beli su ti zubići, zašto da se stide, dve rupice na obrazu, to ćeš dati pride. Jovan Jovanović Zmaj 2
Stara majka uči plesti unučicu svoju milu, – to je škola vrlo stara, na bakinom dragom krilu. Stara majka tako dobra, a poslušna unukica, – to je slika vrlo stara, na njoj uvek druga lica. […]
Gde je bola gde je jada Pesma blaži Gde se klone gde se pada Pesma snazi Gde su ljudi dobre ćudi Pesma se ori Što ne možeš drukčije reći Pesma zbori Gde utehe nema druge […]
Kad ste juče, mila deco, svi radosni bili, čistom dušom svete pesme ugodniku vili. Pesme vili na njegovu i na svoju diku, Svetom Savi, srpskog roda prvom prosvetniku. Name pade, ne znam zašto, neka briga […]
Gledaš, je li, moga konja, Gospodaru stari? Ne znaš je li konj il ptica Lastavica? Skidaj naočari Ne možeš se nagledati, Već hajde pazari! Ti još pitaš za Putalja, Da li valja? Nemaj brige! Da […]
Uzo deda svog unuka, Metno ga na krilo, Pa uz gusle pevao mu Što je negda bilo. Pevao mu srpsku slavu I srpske junake, Pevao mu ljute bitke, Muke svakojake. Dedi oko zablistalo, Pa suzu […]
Bako, stara bako – babuščice mila Jesi l“ i ti kadgod mala, mlada bila? Jesi l“ mogla kadgod ispraviti leđa? Je l“ i tvoja kosa bila kadgod smeđa? Je l“ i tvoja halja bila kadgod […]
Koji ima dobra druga, ne boji se očajanja podeljena tuga upola je manja; podeljena sreća dva puta je veća. Jovan Jovanović Zmaj 10
Pre i posle jela treba ruke prati, nemoj da te na to opominje mati. Prljavim rukama, zagadi se jelo, pa se tako bolest unese u telo. Jovan Jovanović Zmaj 6
Ala je lep Ovaj svet, Onde potok, Ovde cvet, Tamo njiva, Ovde sad, Eno Sunce, Evo hlad! Tamo Dunav, Zlata pun, Onde trava, Ovde žbun, Slavuj pesmom Ljulja lug. Ja ga slušam I moj drug. […]
Ima dete u selu, ime mu je Laza, Al ga zovu drukčije Materina maza. Kada sva deca ustanu, On i onda spava, Kad mu kažu Ustani! Njega boli glava“. Kad ustane, ne ume Da se […]
Jeste l čuli, kumo, verujte, bez šale, otvara se škola za pačiće male. Tako je i bilo, verujte, bez šale, otvorila s škola za pačiće male. Svi pačići došli, na skamijam stoje stari patak metno […]
Kaži mi, kaži, Kako da te zovem Kaži mi, kakvo Ime da ti dam, Hoću li reći: „Diko“, ili „snago“ Ili ću „lane“ Ili „moje blago“ Hoću li „dušo“ Ili „moje drago“ Kaži mi, kakvo […]
Jovan Jovanović Zmaj (Novi Sad, 6. decembar 1833 — Sremska Kamenica, 14. jun 1904) je bio jedan od najvećih liričara srpskog romantizma. Po zanimanju bio je lekar, a tokom celog svog života bavio se uređivanjem […]
Ah, kako je zemlja napunjena s idolima svakoga izroda! O, kako je lice svemoguće mračna glupost obezobrazila! Tame car se zli obradovao videć ime neba podrugano, videć ljude đe svakoj mrskosti sa tamjanom oltar okađuju, […]
A ja što ću, ali sa kime ću? Malo rukah, malena i snaga, jedna slamka među vihorove, sirak tužni bez nigđe nikoga… Moje pleme snom mrtvijem spava, suza moja nema roditelja, nada mnom je nebo […]
Bog se dragi na Srbe razljuti za njihova smrtna sagrešenja. Naši cari zakon pogaziše, počeše se krvnički goniti, jedan drugom vadit oči žive; zabaciše vladu i državu, za pravilo ludost izabraše. Nevjere im sluge postadoše […]
POSVETA Prahu Oca Srbije Nek se ovaj vijek gordi nad svijema vjekovima, on će era biti strašna ljudskijema koljenima. U nj se osam blizanacah u jedan mah iznjihaše iz kolevke Belonine, i na zemlji pokazaše: […]
POSVEĆENO G. S. MILUTINOVIĆU (Na Cetinju 1. maja 1845) Da, svagda mi dragi nastavniče, srpski pjevče nebom osijani, zadatak je sm’ješni ljudska sudba, ljudski život snovidjenje strašno! Čovjek izgnat za vrata čudestvah, on sam sobom […]
Ko je ono na visokom brdu – popeo se na krutoj litici, smjelo sio na visinu strašnu i veseli sa nje pogled bača put pučine mora kipućega, gledi more ka se uzljuljalo, ka valovi za […]
Copyright © 2013 - 2025. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP