Mile i ljupke oči tvoje
Mile i ljupke oči tvoje kao safiri sjaju O, triput je srećan onaj kog s ljubavlju pogledaju. Tvoje je srce dijamant što plemenito se zari. O, triput srećan onaj kom s ljubavlju ono se žari. […]
Mile i ljupke oči tvoje kao safiri sjaju O, triput je srećan onaj kog s ljubavlju pogledaju. Tvoje je srce dijamant što plemenito se zari. O, triput srećan onaj kom s ljubavlju ono se žari. […]
Otrovane su mi pjesme. Da l’ drukčije može biti? U moj život, kad je cvao, Počela si otrov liti. Otrovane su mi pjesme. Da l’ drukčije može biti? Srce mi je puno zmija. A uz […]
U ljiljan ću bijeli Uronit srce svoje, Da ljiljani dahom svojim O dragoj mojoj poje. Nek pjesma dršće mala Ko cjelov živi njen. Što negda mi ga dala U sladak, blažen tren. Hajnrih Hajne 2
Čemu ta jedina suza? Samo mi pogledu smeta. U mom je ostala oku Od starijih, proslijih ljeta. Mnoge joj sestrice sjajne Tako zginuše redom. Zginuše u noći i vjetar S radosti mojom i bijedom. Zginuše […]
Kad žena te izda, ti na drugu tad Uparavi pogled svoj smjeli. Al’ bolje će biti da ostaviš grad. Na rame torbu, i -seli! I jezero modro ćeš naći. Ko krug Vrbici tu turobni stoje. […]
Zastor je pao. Konac drame. Već idu kući gospoda i dame. A da li im se komad dopo? Po pljesku sudeć nije propo. Priznanje zahvalnoga svijeta Ubro je poznati poeta. No sad je kuća posve […]
Jedna crna barka Na turobni jedri put. U njoj ćute poniknute Straže mrtvog, ko kam krut. Lica snena, otkrivena, leži mrtav pesnik bled; Još dva modra oka s odra U sjaj neba dižu gled. Sa […]
U obliku nejednakom Blizu tebe uvek stojim Uvek tužim i ti uvek Bol zadaješ grud’ma mojim. Kad kroz bašte mirisave Leti hodiš hodom milim, pa leptira zgaziš malog, zar ne čuješ kako cvilim? Kad uzbereš […]
Hajnrih Hajne (Heinrich Heine) (rođen 13. 12. 1797 u Dizeldorfu, † 17. 2. 1856. u Parizu) je bio jedan od najvećih nemačkih liričara XIX veka. Zbog naprednih pogleda dela su mu za života bila zabranjivana […]
Pošetala carica Milica ispod grada bijela Kruševca; s kome šeću dvije mile kćeri: Vukosava i lijepa Mara. K njima jezdi Vladeta vojvoda na doratu, na konju dobrome; Vladeta je konja oznojio i u b’jelu pjenu […]
Poletio soko tica siva od svetinje od Jerusalima, I on nosi ticu lastavicu, To ne bio soko tica siva, Veće bio svetitelj Ilija; On ne nosi tice lastavice, Veće knjigu od Bogorodice; Odnese je caru […]
Car Lazare sjede za večeru, Pokraj njega carica Milica; Veli njemu carica Milica: „Car-Lazare, srpska kruno zlatna, Ti polaziš sjutra u Kosovo, S sobom vodiš sluge i vojvode, A kod dvora nikog ne ostavljaš, Care […]
L’jepu šetu pošetala Milica Lazarovica, ljubi Lazarova, i ona mi šetaše, višnjega boga moljaše: „Ti me, bože, donesi na svake na nevoljne sreće, bože, ma me nemoj don’jeti na junaka izranjena, er su meni, Milici, […]
Mili bože, čuda velikoga! Kad se sleže na Kosovu vojska, U toj vojsci devet Jugovića, I deseti star Jug Bogdane. Boga moli Jugovića majka, Da joj Bog da oči sokolove I bijela krila labudova, Da […]
Dolećeše dva vrana gavrana Od Kosova polja širokoga, I padoše na bijelu kulu, Baš na kulu slavnoga Lazara; Jedan grakće, drugi progovara: „Da l’ je kula slavnog knez Lazara? Il’ u kuli nigđe nikog nema?“ […]
Poletio soko tica siva od svetinje – od Jerusalima, i on nosi ticu lastavicu. To ne bio soko tica siva, veće bio svetitelj Ilija; on ne nosi tice lastavice, veće knjigu od Bogorodice, – odnese […]
Kad Lazaru odsekoše glavu Na ubavu na polju Kosovu, Od Srblja se niko ne desio, Već se desi jedno Ture mlado, Jeste Ture, al’ je od robinje, Rodila ga Srpkinja robinja, Pa besedi Tursko momče […]
Vino pije Musiću Stevane U Majdanu čisto srebrnome, u svom krasnom dobru gospodskome; Vino služi Vaistina sluga. Kad se hladna podnapiše vine, Al’ besedi Musiću Stevane: „Vaistino, moje čedo drago, Ja ću leći sanak boraviti, […]
Uranila Kosovka devojka, Uranila rano u nedelju, U nedelju prije jarka sunca; Zasukala bijele rukave, Zasukala do belih lakata; Na plećima nosi hleba bela, U rukama dva kondira zlatna, U jednome hlađane vodice, U drugome […]
(odlomak izgubljene pesme – IV) „Pobratime, Kosančić-Ivane, Jesi l’ tursku uxodio vojsku? Je li mnogo vojske u Turaka? Možemo li s Turci bojak biti? Možemo li Turke pridobiti?“ Veli njemu Kosančić-Ivane: „O moj brate, Miloš […]
Car Murate u Kosovo pade, kako pade, sitnu knjigu piše, Te je šalje ka Kruševcu gradu, Na koljeno srpskom knez-Lazaru: „Oj Lazare, od Srbije glavo! Nit’ je bilo, niti može biti: Jedna zemlja a dva […]
Slavu slavi srpski knez Lazare U Kruševcu mjestu skrovitome. Svu gospodu za sofru sjedao, Svu gospodu i gospodičiće: S desne strane starog Jug-Bogdana, I do njega devet Jugovića; A s lijeve Vuka Brankovića, I ostalu […]
Frančesko Petrarka (ital. Francesco Petrarca; Areco, 20. juli 1304 — Arkva Petrarka, 18. juli 1374) bio je italijanski pesnik na narodnom i latinskom jeziku, humanista, autor Kanconijera. Život Frančesko Petrarka rođen je u Arecu u […]
Copyright © 2013 - 2023. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP