
Mile i ljupke oči tvoje
Mile i ljupke oči tvoje kao safiri sjaju O, triput je srećan onaj kog s ljubavlju pogledaju. Tvoje je srce dijamant što plemenito se zari. O, triput srećan onaj kom s ljubavlju ono se žari. […]
Mile i ljupke oči tvoje kao safiri sjaju O, triput je srećan onaj kog s ljubavlju pogledaju. Tvoje je srce dijamant što plemenito se zari. O, triput srećan onaj kom s ljubavlju ono se žari. […]
Otrovane su mi pjesme. Da l’ drukčije može biti? U moj život, kad je cvao, Počela si otrov liti. Otrovane su mi pjesme. Da l’ drukčije može biti? Srce mi je puno zmija. A uz […]
U ljiljan ću bijeli Uronit srce svoje, Da ljiljani dahom svojim O dragoj mojoj poje. Nek pjesma dršće mala Ko cjelov živi njen. Što negda mi ga dala U sladak, blažen tren. Hajnrih Hajne 2
Čemu ta jedina suza? Samo mi pogledu smeta. U mom je ostala oku Od starijih, proslijih ljeta. Mnoge joj sestrice sjajne Tako zginuše redom. Zginuše u noći i vjetar S radosti mojom i bijedom. Zginuše […]
Kad žena te izda, ti na drugu tad Uparavi pogled svoj smjeli. Al’ bolje će biti da ostaviš grad. Na rame torbu, i -seli! I jezero modro ćeš naći. Ko krug Vrbici tu turobni stoje. […]
Zastor je pao. Konac drame. Već idu kući gospoda i dame. A da li im se komad dopo? Po pljesku sudeć nije propo. Priznanje zahvalnoga svijeta Ubro je poznati poeta. No sad je kuća posve […]
Jedna crna barka Na turobni jedri put. U njoj ćute poniknute Straže mrtvog, ko kam krut. Lica snena, otkrivena, leži mrtav pesnik bled; Još dva modra oka s odra U sjaj neba dižu gled. Sa […]
U obliku nejednakom Blizu tebe uvek stojim Uvek tužim i ti uvek Bol zadaješ grud’ma mojim. Kad kroz bašte mirisave Leti hodiš hodom milim, pa leptira zgaziš malog, zar ne čuješ kako cvilim? Kad uzbereš […]
Hajnrih Hajne (Heinrich Heine) (rođen 13. 12. 1797 u Dizeldorfu, † 17. 2. 1856. u Parizu) je bio jedan od najvećih nemačkih liričara XIX veka. Zbog naprednih pogleda dela su mu za života bila zabranjivana […]
Pošetala carica Milica ispod grada bijela Kruševca; s kome šeću dvije mile kćeri: Vukosava i lijepa Mara. K njima jezdi Vladeta vojvoda na doratu, na konju dobrome; Vladeta je konja oznojio i u b’jelu pjenu […]
Poletio soko tica siva od svetinje od Jerusalima, I on nosi ticu lastavicu, To ne bio soko tica siva, Veće bio svetitelj Ilija; On ne nosi tice lastavice, Veće knjigu od Bogorodice; Odnese je caru […]
Car Lazare sjede za večeru, Pokraj njega carica Milica; Veli njemu carica Milica: „Car-Lazare, srpska kruno zlatna, Ti polaziš sjutra u Kosovo, S sobom vodiš sluge i vojvode, A kod dvora nikog ne ostavljaš, Care […]
L’jepu šetu pošetala Milica Lazarovica, ljubi Lazarova, i ona mi šetaše, višnjega boga moljaše: „Ti me, bože, donesi na svake na nevoljne sreće, bože, ma me nemoj don’jeti na junaka izranjena, er su meni, Milici, […]
Mili bože, čuda velikoga! Kad se sleže na Kosovu vojska, U toj vojsci devet Jugovića, I deseti star Jug Bogdane. Boga moli Jugovića majka, Da joj Bog da oči sokolove I bijela krila labudova, Da […]
Copyright © 2013 - 2023. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP