Dete i baka
Bako, stara bako – babuščice mila Jesi l“ i ti kadgod mala, mlada bila? Jesi l“ mogla kadgod ispraviti leđa? Je l“ i tvoja kosa bila kadgod smeđa? Je l“ i tvoja halja bila kadgod […]
Bako, stara bako – babuščice mila Jesi l“ i ti kadgod mala, mlada bila? Jesi l“ mogla kadgod ispraviti leđa? Je l“ i tvoja kosa bila kadgod smeđa? Je l“ i tvoja halja bila kadgod […]
Koji ima dobra druga, ne boji se očajanja podeljena tuga upola je manja; podeljena sreća dva puta je veća. Jovan Jovanović Zmaj 10
Pre i posle jela treba ruke prati, nemoj da te na to opominje mati. Prljavim rukama, zagadi se jelo, pa se tako bolest unese u telo. Jovan Jovanović Zmaj 6
Ala je lep Ovaj svet, Onde potok, Ovde cvet, Tamo njiva, Ovde sad, Eno Sunce, Evo hlad! Tamo Dunav, Zlata pun, Onde trava, Ovde žbun, Slavuj pesmom Ljulja lug. Ja ga slušam I moj drug. […]
Ima dete u selu, ime mu je Laza, Al ga zovu drukčije Materina maza. Kada sva deca ustanu, On i onda spava, Kad mu kažu Ustani! Njega boli glava“. Kad ustane, ne ume Da se […]
Jeste l čuli, kumo, verujte, bez šale, otvara se škola za pačiće male. Tako je i bilo, verujte, bez šale, otvorila s škola za pačiće male. Svi pačići došli, na skamijam stoje stari patak metno […]
Kaži mi, kaži, Kako da te zovem Kaži mi, kakvo Ime da ti dam, Hoću li reći: „Diko“, ili „snago“ Ili ću „lane“ Ili „moje blago“ Hoću li „dušo“ Ili „moje drago“ Kaži mi, kakvo […]
Jovan Jovanović Zmaj (Novi Sad, 6. decembar 1833 — Sremska Kamenica, 14. jun 1904) je bio jedan od najvećih liričara srpskog romantizma. Po zanimanju bio je lekar, a tokom celog svog života bavio se uređivanjem […]
Ah, kako je zemlja napunjena s idolima svakoga izroda! O, kako je lice svemoguće mračna glupost obezobrazila! Tame car se zli obradovao videć ime neba podrugano, videć ljude đe svakoj mrskosti sa tamjanom oltar okađuju, […]
A ja što ću, ali sa kime ću? Malo rukah, malena i snaga, jedna slamka među vihorove, sirak tužni bez nigđe nikoga… Moje pleme snom mrtvijem spava, suza moja nema roditelja, nada mnom je nebo […]
Bog se dragi na Srbe razljuti za njihova smrtna sagrešenja. Naši cari zakon pogaziše, počeše se krvnički goniti, jedan drugom vadit oči žive; zabaciše vladu i državu, za pravilo ludost izabraše. Nevjere im sluge postadoše […]
POSVETA Prahu Oca Srbije Nek se ovaj vijek gordi nad svijema vjekovima, on će era biti strašna ljudskijema koljenima. U nj se osam blizanacah u jedan mah iznjihaše iz kolevke Belonine, i na zemlji pokazaše: […]
POSVEĆENO G. S. MILUTINOVIĆU (Na Cetinju 1. maja 1845) Da, svagda mi dragi nastavniče, srpski pjevče nebom osijani, zadatak je sm’ješni ljudska sudba, ljudski život snovidjenje strašno! Čovjek izgnat za vrata čudestvah, on sam sobom […]
Ko je ono na visokom brdu – popeo se na krutoj litici, smjelo sio na visinu strašnu i veseli sa nje pogled bača put pučine mora kipućega, gledi more ka se uzljuljalo, ka valovi za […]
Viđi vraga su sedam binjišah, su dva mača a su dvije krune, praunuka Turkova s Koranom! Za njim jata prokletoga kota, da opuste zemlju svukoliku ka skakavac što polja opusti! Francuskoga da ne bi brijega, […]
Al’ je đavo, ali su mađije, ali nešto teže od oboje? Kad je viđu da se smije mlada, svijet mi se oko glave vrti. Pa sve mogah s jadom pregoreti, no me đavo jednu večer […]
O, Ti, Bićem beskonačni, bez početka i bez kraja! Početak si sam osnova a kraj svega u Tebe je. , dubino neizmjerna, ti, visoto nedolećna, ti si sjajnost svoju skrio mnogostručnim pokrivalom Veličanstva i prostranstva! […]
Plava luna vedrim zrakom u prelesti divno teče ispod polja zvjezdanije u proljećnu tihu veče, siplje zrake magičeske, čuvstva tajna neka budi, te smrtnika žedni pogled u dražesti slatkoj bludi. Nad njom zv’jezde rojevima brilijantna […]
Petar II Petrović Njegoš (1/13. novembar 1813 — 19/31. oktobar 1851) bio je jedan od najvećih srpskih pjesnika, vladar Crne Gore i vladika. Njegoševo najslavnije djelo „Gorski vijenac“ u Beču je ocijenjeno kao „manuskript genijalnog […]
Da li znaš još naše noći budne kad su u jorgovana rumene senke kad je tavan kao žudne nebu uperene oči? Da li si osetila da svud to boli ne samo kod nas: biti mlad. […]
Nijedna čaša što se pije, nijedna trobojka što se vije, naša nije. Zdravo da si mi Zagorče crni, lukavi, zloslutni, tvrdoglavi, ja te volim. Zdravo, vi tamo gde je mesečina meka, svakog ću brata, što […]
Oplakali ste rat i mislili: sad je kraj. O mučenici, vešala rastu više nego sin, žena i brat i verna su, u beskraj! Okitiće mramorom sale i spustiti zavese žute, da lešine zidove ne provale […]
Nisam ja za srebro ni za zlato plako, niti za Dušanov sjaj. Ne bih je rukom za carske dvore mako, za onaj bludnicâ raj. A šta je meni do tih mramornih dvora tučnog ponoćnog sata, […]
Copyright © 2013 - 2025. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP