
Misaono – refleksivna poezija


Dostojevski
Uzа zid, streljаčki stroj nа gotovs a ondа je pomilovаn. A štа dа su strijeljаli Dostojevskog prije nego što je nаpisаo sve to? Pretpostаvljаm dа ne bi ni bilo vаžno, ne direktno. Postoje milijаrde ljudi […]

Nasmejano srce
Tvoj život je tvoj život. Ne daj da utone u bolesnu vlagu pokornosti. Budi na oprezu uvek postoje izlazi. …Negde ima svetla. Možda nema mnogo svetla, ali bolje i to nego mrak. Budi na oprezu. […]

Biti sretan
U životu ne postoji nikakva dužnost osim dužnosti: biti sretan. Samo smo zato na svijetu, a sa svim dužnostima, svim moralom i svim zapovijedima rijetko činimo jedno drugoga sretnim, jer i sebe time ne činimo […]

Pobratimstvo lica u svemiru
Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti koji nepoznati od tebe žive tvojim životom. I ono sve što ti bje, ću i što sni gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom. […]

Uhapšen u svojoj magli
Uhapšen u svojoj magli, zakopčan u svojem mraku, svako svojoj zvijezdi nagli, svojoj ruži, svojem maku. I svak žudi svetkovine djetinjastih blagostanja, sretne mrene i dubine nevinosti i neznanja. I na oblak koji tišti, i […]

Pred ikonom Svetog Save
Na istoku zora plava Prvim zrakom prosijava, Iz ložnice ja ustadoh, Pred ikonu divnu stadoh Svetitelja Save, Naše srpske slave. Skrstih moje ruke dvije, – Mlađano mi srce bije, Pa iz čistog osjećaja, S dušom […]


Plitka filozofija na dubokim mestima
Postaću ne Tolstoj, no nešto mnogo gore, jedem, pišem, i ludim od toplog svoda. Ko još nije filozofirao nad morem? Voda. Ko vrag ljut beše okean prošlo veče, danas – golubica na jajima, pun smirenja. […]

Jednoj ženi
Nedostojan ja sam, nedostojan svake ljubavi, od nje izgaram ali za nju ne znam. Ja sam blesak, munja, vatra iz oblaka, ja sam vetar, oluja, ja sam melodija… Ja samo uzimam ljubav i upijam njenu […]

Cveće mi veli, zbogom ostaj
Cveće mi veli – zbogom ostaj, I krunice sve niže sleću: Njeno lice i rodni kraj Da nikad više videti neću. No, šta ću, draga, i šta znam – Ja videh njih i zemlju ovu, […]

Usamljenje
Volim da slušam vetar i kišu i da sam Lutam unaokolo kroz šumske tople tmine. Kad oblaci nebom nalete, ja sve njine Nade bih hteo i sve ciljeve da znam. Tešim se kad kao putnik […]

Vreme je, druže moj
Vreme je, druže moj, spokojstva srce prosi, Za danom leti dan i svaki časak nosi Života delić svoj, života delić krt; Tek spremaš se da živiš, a gle, najednom, smrt! Ne svetu mesto sreće sloboda, […]


Uobraženje
Voleo sam nekad bez potrebe da zamrsim stvari, Kao što naopako u cirkusu klovnovi konje jašu, Ali u krčmi,gde kiseli duvanski dim zidove garavi, gde se čoveku svašta u glavi javi, – Zašto u životu […]

Rade Drainac
Pesnik,apaš i profet, Don Kihot,poročni ljubavnik i stihotvorac kakvog ova zemlja čula nije, Karnevalski princ,vagabunda oko čije glave petrolejska lampa sja: Eto to sam ja! Pijanac,kockar,ali i nežan brat, Prijatelj što u srcu čuva Orionska […]

Klasične strofe
Bio bi mi potreban razmak od sto leta Da saznam kakvim sam strahotama savremenik bio. Šta je propast Mikene pod kojom limun cveta, Pad Troje i rušenje Pergama, Iza čijih se zidina krvavi Danajac krio? […]

Rodni breg
Na peskovitoj padini nišu se tuje; Pod njima bujni mravinjaci, Često, ovuda, nečujni koraci Gluvih noći do kolena gaze, A koji put, kad dunu oluje, Zelenom dolinom, sve do planinskog ždrela, Glas neke kobne ptice […]

Meteori tuge
Sutra jesenjim šinama sa čežnjom mrtvom za ljubav i stihove Opet ću poći umoran od sudbine i gladan kao pas! Teturajući gradovima i vremenom Pozdraviću svaku zoru što bedu otkucava u beo mesec kao u […]


Epitaf na mome grobu
Prijatelji, izvršite pesnikovu poslednju volju, Kad me sa đubretom na jutarnjim ulicama smetlari mrtvog pokupe Ne recite „Bog da prosti!“ Jer ja sam prosio za koru hleba i Bogu pokazivao tabane i pete U rupu […]


Bandit ili pesnik
Priznajem da sam idiot i genije bio I da su mi dani prošli nakrivljeni kao toranj u Pizi. Zato se žurim u krčmu kao u operacionu salu. Pa neka! 15.000.000 građana ove zemlje Ako me […]

Pesnik poljem ide
Pesnik poljem ide. Gleda i, bez reči, Divi se; i sluša: lira u njemu zveči. Videć gde dolazi, cveće pred kojim Rubin tamni, cveće koje bojam’ svojim Sjaj potamnit može repa paunova, Cvetići od zlata […]
