Sa raspuštenom kosom, pod vencem od ljubičica, spustivši bleđanu glavu na zvučnu srebrnu liru, ja vidim nebesku sliku. Sa pokidanih žica, poslednji akord zvoni. Božanska neka tuga svetli se sa njenog lica, i ona suze […]
Kad poteče mladost, što nas služi sada i pokida život sve žice veselja, kad nas borba smori i nevolja svlada, i nestane davno mnogih prijatelja — kad jesenji vetar s nepogodom dune, i tajni se […]
Sa pogledom ugašenim, s prekrštenim rukama, na mrtvačkom odru svom ležao sam međ’ vama. Vi ste moje bledo lice rosnim vencem obvili, i o mojim bolovima sa uzdahom zborili. Ja sam sluš’o reči vaše s […]
Umesto mudrosti iskustvo. Ta hrana u bezukusnom stanju. Mladost je bila k’o molitva nedeljnog dana, i zar da ne mislim na nju? Koliko sam pustih puteva prošla s tim što mi ne beše mio. Koliko […]
Otišli ste, što se kaže, na svet drugi. Pustoš…Letine, postajuć zvezdanost. Nema više ni piva, ni druga. Treznost. Ne Jesenjine, to nije ironija Vama. U grlu je grudva bola, a ne smeh. Vidim-prerezanim rukama, dižete […]
Svaki ostavlja znakove na putu, ne samo trag koraka i stopu nogu, nego i kretnju ruku napregnutu, maglovitu u prolaznom slogu: svi se kreću i mijenjaju u bogu. Lica su ljudi možda zagonetna slova. Lica […]
Mi stanujemo u proljećima i jesenima, po gnijezdima u krošnjama i granama. Naše je oči vilenjak oprao u jezeru što je upilo vidik neba. Stanujemo u cvijeću vrh sijena na travi po ambarima, pojatama i […]
Blaženo jutro koje padaš u svijetlom slapu u tu sobu, već nema rane da mi zadaš, počivam mrtav u svom grobu. Možda ćeš ipak da potpiriš pepelom iskru zapretanu — jer evo, trome grudi širiš […]
Kako je teško biti slab, kako je teško biti sam, i biti star, a biti mlad! I biti slab, i nemoćan, i sam bez igdje ikoga, i nemiran, i očajan. I gaziti po cestama, i […]
Sve će ove stvari jošte jednom doći kao što su bile i kako su prošle, i ti crni dani, i te plave noći, i ljubavi , čedne, strasne, dobrodošle; jednom tamo poslije hiljada, hiljada i […]
Ove su riječi crne od dubine, Ove su pjesme zrele i bez buke – one su, tako, siknule iz tmine, i sada streme k’o pružene ruke. Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik I katkad […]
Ja posle velikog sna poduzeh put tužan MALARME U uhu zvezda za sna tamni zvuk: zri zvučni cvete tužnim predelima u toploj kori mozga gde me ima taj san moj izvijen u zvezdani luk. Taj […]
Lepi moj dane s dušom elegije Kad od Bića senka biva predelima Lutam u suzama strah me obuzima Zvezdani uticaj nada mnom – ko da ih suzbije (!) Neizdvojen pojavom još niko nije otkrio sebe, […]
Oprosti, majko sveta, oprosti, što naših gora požalih bor. Da li ćemo je naći u povratku noći u povratku cveta u povratku sna i gora na zbunjenom horizontu u gorkom kristalu nemoći od naše žeđi […]
Vidim te kako piješ vodu iz fontane sa tim dječijim plavim ručicama, ipak ne, ruke ti nisu dječije… samo su malene, a fontana je u Francuskoj tamo gdje si mi napisala posljednje pismo, na koje […]
Mi imamo sve i mi nemamo ništa A neki ljudi to rade u crkvi A neki ljudi to rade kidajući leptire na pola A neki ljudi to rade u Palm Springsu Uvaljujući ga nespretnim plavušama […]
Takva sam kakva sam. Baš takva sam stvorena. Kad imam želju da se smejem, Smejem se grohotom. Volim onog ko me voli. Pa zar sam za to kriva? Što nije uvek isti onaj koga volim. […]
Došao je do vrata jedne noći mokar mršav izubijan i isprepadan beli zrikavi kusi mačor pustio sam ga unutra i nahranio i ostao je stekao poverenje u mene a onda je jedan prijatelj naišao kolima […]
Copyright © 2013 - 2025. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP