Noćas me u snu tače neka ruka,
Ne znam koja,
Sasvim kratko,
Samo večnost do tri dok izbroja.
I od tog dodira dođe do spoja
Mene i nekog zvezdanog sveta –
Ne znam sa kojom od bezbroja
Maglina, zvezda i planeta,
Sa kojom od duga.
Samo nijednoga nebeskog sloja,
Nijednog kruga,
Ne mogoh se setiti kad se prenuh –
Sem one ruke
Zaboravih sve u trenu.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, umrla je mučeničkom smrću četa đaka u jednom danu. Iste su godine svi bili rođeni, isto su im tekli školski dani, na iste svečanosti zajedno […]
Razgovaram bez sagovornika kao da razgovaram s duhom, ne vidim mu razgovetno lika, čujem ga više srcem nego sluhom. Nema čudjenja, nema nesporazuma, razgovaramo kao vekovni znanci, otvaram širom vrata uma, reči iz podsvesti idu […]
Copyright © 2013 - 2023. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP
Ostavite komentar