
Nekada si kao vetar, izbistriš
moj pogled, odneseš mi
zablude.
Doneseš kišu plahu, natopiš
sve moje raspukline i isposte.
Suncem me pomiluješ kada
sivila prođu. Razneseš, rastopiš,
zagreješ, ušećeriš.
Postaješ navika koje se ne mogu
odreći, a potreba je ozbiljna pretnja.
Ostavite komentar