Svuda po svijetu rasuti su prsti
naravi i čežnje umorne od strepnji
hoćemo li ikad slučajno se sresti
u vozu prošlosti zajedničkih šetnji
Sličnost nam nije samo jezik i slovo
izgled koji ne može da vara
slični smo po duši, pogledu i grbi
koji nas danas gdje god da smo smara
Dozvoli da volim zemlju koje nema
Plovi moj brod morima blizine
otoka ispod moga praznog dlana
zaledjenim pogledom osjećam gluhoću
nijemih stijena i polomljenih grana
Ne dijeli me na ove ili one
pusti me neka budem niko
ukraden život zatamljene note
veselih pjesama tamo gdje sam Niko
Dozvoli mi da volim zemlju koje nema
Na ovu pesmu pesnika Boška Beuka “ Dozvoli mi da volim zemlju koje nema“ bih ostavio 😪 ali toga nema u opcijama. Mislim da obrazloženje nije potrebno.