Dozvoli da volim zemlju koje nema

Boško Beuk

Svuda po svijetu rasuti su prsti
naravi i čežnje umorne od strepnji
hoćemo li ikad slučajno se sresti
u vozu prošlosti zajedničkih šetnji

Sličnost nam nije samo jezik i slovo
izgled koji ne može da vara
slični smo po duši, pogledu i grbi
koji nas danas gdje god da smo smara

Dozvoli da volim zemlju koje nema

Plovi moj brod morima blizine
otoka ispod moga praznog dlana
zaledjenim pogledom osjećam gluhoću
nijemih stijena i polomljenih grana

Ne dijeli me na ove ili one
pusti me neka budem niko
ukraden život zatamljene note
veselih pjesama tamo gdje sam Niko

Dozvoli mi da volim zemlju koje nema

Boško Beuk

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*