Gužvam svoje pogužvano lice

Boško Beuk

U dubini pijeska zapljusnutog morem
potopljeni tragovi skriveni od čežnje
bosom nogom tražim tvoje stope
a voda mi kvasi namrznute gležnje

Škrto sunce očima što škilje
smeta pogled usmjeren ka tebi
kako proći tamom ove spilje
da moj vapaj utihnuo nebi

Gužvam svoje pogužvano lice
zaronjen u jastuk u pogrešne sate
oči drijeme probuđene želje
da na moje tijelo tvoje ruke svrate

Slušam vjetri pjevaju mi pjesmu
onu tvoju što si pjevala mi kradom
drhtav glas ti nadamnom se znoji
budeći mi snove nahranjene nadom

Pospan mjesec zatamnio sjene
pomogao studeni da promrzne tijelo
tvoje misli ne dopiru do mene
kopčam svoje preusko odijelo

Gužvam svoje pogužvano lice
zaronjen u jastuk u pogrešne sate
oči drijeme probuđene želje
da na moje tijelo tvoje ruke svrate

Boško Beuk

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*