Stranac u tvome gradu

Boško Beuk

Još uvijek čekam u parku Ribalta
brojeći sjene stabala u nizu
prekriveno sve požutjelim lišćem
skoro će jesen tako je blizu

Galebovi kao nimbus iznad moje glave
krilima mi mašu ove prohladne noći
mnogo ljudi prošetalo je danas
samo tebe nema, ti nećeš doći

U parku je sve više ljudi
u šetnji, u trku ili na biciklu
ja ispod svjetlećeg lampiona
razmišljam o tebi i o mom porijeklu

Kada bi me neko upitao nešto
po akcentu bi čuo da nisam odavde
uz osmijeh bi me izbjegao vješto
okrenuo glavu čim se iskrade

Daju mi do znanja da sam suvišan ovdje
ali ja ne želim zauzeti ničije mjesto
samo još jednom da te vidim i odoh
na tvoje i moje zadovoljstvo

Galebovi kao nimbus iznad moje glave
cvrkutom me tješe ove prohladne noći
zauzete klupe mirisom parfema
svi su tu, ti ne želiš doći

Ja sam samo stranac u tvome gradu
zarobljen u svome vlastitom tijelu
zalutao putnik izgubljen u stadu
u pogužvanom starom ljetnom odijelu

Boško Beuk

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*