Na modrilu se jedro bijeli,
na moru pustom, magičnom,
što u daleku svijetu želi,
što ostavi u kraju svom?
A vali plešu, vjetri ječe,
i svija se i škripi stijeg,
o jao — ne želi ono sreće,
nit od nje vodi njegov bijeg!
Nad njime sunca zlatni traci,
pod njime blistav modri vir: —
u bure prkosno se baci,
ko da u burama je mir!
Ne, ti sad nisi više ona – koja Osvajaše me nekad; nit‘ ljepota Privlači mene! To je – bol života I izgubljena zalud mladost moja. I kad, ponekad, očaram se tobom, Gledajuć željno u oči […]
Priđi mi bliže, lepotane mladi! što si mi stidljiv! – Ta zar ženske grudi to tvoja ruka prvi put sad gladi? Ti čitav čas u zagrljaju bludi već ležiš – nikako taj strah da svladaš… […]
Copyright © 2013 - 2023. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP
Ostavite komentar