Takvu pakost, sebičnost i zlo svet još uvek osetio nije. Potres kada drhtalo je tlo, Kad sam đavo počeše da bije. Osmeh, bistra oka dva, S pruženom rukom krišom zavija. Iz lične koristi prijatelja glumi, […]
Iza šuma, iza gora, iza reka, iza mora, žbunja, trava, – opet noćas tebe čeka čudna neka zvezda plava, zvezda prava. Čak i ako ne veruješ, probaj toga da se setiš. Kad zažmuriš i kad […]
Bez vas bi htio reći vam mnogo, Kraj vas bih htio slušat vas; No vi šuteć gledate strogo, A ja sav zbunjen, gubim glas. I što sad? . . .Riječju neiskusnom Zanijet um vaš nije […]
Priđi mi bliže, lepotane mladi! što si mi stidljiv! – Ta zar ženske grudi to tvoja ruka prvi put sad gladi? Ti čitav čas u zagrljaju bludi već ležiš – nikako taj strah da svladaš… […]
Ne, ti sad nisi više ona – koja Osvajaše me nekad; nit‘ ljepota Privlači mene! To je – bol života I izgubljena zalud mladost moja. I kad, ponekad, očaram se tobom, Gledajuć željno u oči […]
Pogibe pesnik, rob svoje časti, Pade pod kletvom jezika zlih, S metkom u srcu, odmazde žedan, Sad i dušom ponosnom spi. Pesnička duša ne podnese Sitnih uvreda sram; Ustade protiv celog sveta I pade boreći […]
Kad u tihe letnje večeri zapali polja svitaca roj znaj da među njima treperi i jedan koji je samo tvoj. Treći… sto treći… hiljadu treći broj tako sve dok pšenica zri Tvoj svitac mora […]
Mihail Ljermontov Mihail Jurjevič Ljermontov (rus. Михаил Юрьевич Лермонтов; Moskva, 15. oktobar 1814 — Pjatigorsk, 27. jul 1841) je bio ruski romantičarski pisac i pesnik, poznat kao „pesnik Kavkaza“. Detinjstvo i mladost Ljermontov je rođen u Moskvi 3. oktobra(jk)/15. oktobar 1814, a odrastao je u selu Tarhani, gde se nalazi njegov grob. […]
Netko sa svojim bolom ide Ko sa otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi I ne da mu prijeći u suze i riječi. Rad’je ga skriva i tvrdo ga zgusne U […]
Doći će jesen bez uvelih grana, Bez kiše, bez tuge, bez vina će doć. Gle, ona neće imati danā: Imat će samo jednu noć! Crnu će zimu vrijeme nam dovuć, Al snijeg te zime neće […]
Ona se uvijek javi kad zanoća. U večernjici svako veče sija. U tami bdije, u lišću ćarlija, a njena sestra zove se Samoća. Ne laže nikad. Ne osvaja zvukom. Blagoću ima stare mame. Ko dobar […]
Mala kavana. Treperenje sunca i stol u kutu za dvoje – Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš, drago, jedino moje?! Mjeseče, ljubav je u meni rasla, al’ nikom to ne htjedoh reći. Bio sam […]
I lije na uglu petrolejska lampa svijetlost crvenkastožutu na debelo blato kraj staroga plota i dvije, tri cigle na putu. I uvijek ista sirotinja uđje u njezinu svjetlost iz mraka, i s licem na kojem […]
Gle malu voćku poslije kiše: Puna je kapi pa ih njiše. I bliješti suncem obasjana, Čudesna raskoš njenih grana. Al’ nek se sunce malko skrije, Nestane sve te čarolije. Ona je opet kao prvo, Obično, […]
Dobriša Cesarić Dobriša (Dobroslav) Cesarić (Slavonska Požega, 10. januar 1902 — Zagreb, 18. decembar 1980) bio je hrvatski i jugoslovenski pesnik. Detinjstvo je proveo u Osijeku, maturirao u Zagrebu, gde je i studirao na Filozofskom fakultetu. Bio je bibliotekar Škole narodnog zdravlja u Zagrebu […]
Copyright © 2013 - 2023. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP