„Spasi Gospodi ljudi tvoja i blagoslovi dostojanije tvoje,
pobjedi vsjem pravoslavnim Hristijanom našim,
na soprotivnaja daruja, i tvoje sahranjaja krestom tvojim žiteljstvo“
Vozdviženje Časnog krsta
Tebi
koji si opominjao odmetnike
gazio otrovno trnje
nosio krst za nebo zakačen
razmicao litice opominjućih putokaza
služio hljeb i vino,
šapatom molitvenim prije svanuća
sa Anđelom na ramenu
ljubeći blagodarjem
one, što su čekali rađanje sunca
zagledani u nebo
vođeni tajnim plamenom čistog srca.
Iz Božijeg oka sjeme žeravno
na nebo u nama posijao
da spasiš rodno podnebesje.
Oplodio zoru vječnosti
glasom ljubavi
da se oči naše zlatnim sjajem napoje.
Kad stigneš Gore… otškrini prozor
da svi zapalimo svoje zvijezde
iznad ambisa mrkle nedoumice.
Ko će da nam preda otvoreno nebo
dok čekamo da svane
prije ranog mraza
između samoće i nespokoja
u molitvi da se prepoznamo?
Miriše tamjan u oboženoj postelji.
U neutješno predvečerje
dok zvone zvona Svetosavska…
Vidjeh Gospode
svijeće su najljepše ognjište.
Bilo i biće.
Ostavite komentar