Sa vama sam u paklu gorila
I iz pepela se evo rodila
Nikad skriveno Boga služila
A toliko dugo se sa bolom družila.
Kasno je da mi pričate šta je iznad Himalaja
I šta se krije na dnu okeana
I u galaksiji gdje je sreća.
Dugo mi lomiste snove
I uništavaste oaze
Dosta mi na put prosipaste drač
I osmijeh pretvaraste u plač
I tad mi niste mogli ništa.
Ja znam šta je iznad Himalaja
I šta se krije na dnu okeana
U galaksiji gdje je sreća
I gdje se krije bol najveća
I znam da će doći čas
Kada će Bog da vam sudi.
Samo ću vas pogledati mrko
Kad budete tražili spas
I htjeli sa mnom da se družite.
Marica Lukić
(knjiga Ljepota spoznaje)
Ostavite komentar