Tiho, kao nagovještaj sna
Uploviše nezvana u luku,
Stidljiva i malo pospana
Nude mi svoju lednu ruku.
Prepoznah njihov nemir lako,
Od njih ne tražim odgovor,
I mada ne znam zašto i kako
Ne dotiče me njihov romor.
To se moja sjećanja vuku
Ko tmurne kiše jeseni,
Duša im ne pruža ruku,
Kasno je. Umrla su u meni.
Marica Lukić
(Iz knjige RUKA ANĐELA ČUVARA)
Sjećam se dve hilјade treće u tvojoj garsonjeri kafu smo pili na stolu nije bilo cvijeće tu su knjige i papiri snili. Pijem kafu i slušam te a ti otvorio dušu pričaš o početku rata […]
Sve je prolazno moj mili druže i pjesma kosa i miris ruže Htjeli ne htjeli bićemo prašina Tišina i mir jedina istina Pa čemu sjeta i čemu žal Dajte nam vina i pjesme val Nek […]
Šta radiš danas popodne Dok snijeg poput paperja pada Kaži mi, šta radiš danas popodne Usamljen, a studen svuda vlada Vidiš li kako gore visoko Na strmim vrletnim brijegovima Gdje može samo dosegnut oko Vrhovi […]
Copyright © 2013 - 2023. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP
Ostavite komentar