Ti si odveć bila
Blagost majke što klija u zrne
Koja se sanja i voli
Kao sunce, kao zora, kao reka
Radost u očima deteta, zar ne
Od mašte si izrasla
I ukorenila se u čoveka
Ti si odveć bila
Ono iznad za kojim se čezne
Što se traži
U oblacima neiscrpnih snova
Jer ti, još uvek ne shvataš sebe
I još uvek lutaš
Za nečijim glasom ustreptalog zova
Ti si odveć bila
Svetlo sunce što rađa se
I donosi nam toplinu svog žara
Raspevane zore što bude se
U glavama tvojih mislilaca i sanjara
Ostavite komentar