Stigma

Duška Kontić

Obilježena razularenom travom u grlu
Bludnim smijehom na žednim usnama
Osakaćena lavom iz nebeskog azurnog oka
Brojim usamljene korake u razorenoj tami.

Mantra izgubila magiju, zalud molitva
Zgažena riječ ugovara krvavi danak
Stigla stigma, Hriste, odlutale rane
U bolove,plove dušom krici izdajnici!

Žigosana izdajom bese, nevjerna
Ponire rijeka .. vulkan proždire san
Obale se ruše, gori kameni bedem
Umire izmučen dan k’o lažna besjeda.

Nojeva barka polako neprizvana tone
Ni Gospoda, ni Nade, ni Zore za nas
Savjest potkupila nečasne izlagače
Nestajemo u neopozivoj odluci Boga!

Duška Kontić

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*