Uplašenih očiju premetao je po rukama nova sepeta:
ovaj kao da joj je malešan,
ovaj kao da joj je potaman.
Ljeskovina zavodljivo bljeska
pod dlanovima ogrubjelim,
nudi mu se.
Kasno je, ljubavi moja,
kao da nama dockan je?
Je li?
Kaži mi?
Reci mi nešto,
prozbori iz sepeta, moja draga…
Odnijet ću te na plećima,
skrivenu u sepetu,
ukrasti te svima kanim.
Darovati tobom moju nježnu dušu
i tijelo željno ljepote.
Da mi pjevaš pjesme nepjevane,
da mi igraš igre neigrane,
da mi spustiš poljupce zaboravljene,
i radosti nedočekane očima samotnim da ponudiš…
Selam, selam, dobri ljudi.
Pomoz Bog!
Pomoz Bog, dobri ljudi!
Ama nosim evo gorom svoje nenošeno blago,
u svome novome sepetu!
Ostavite komentar