Bješe li ljubav kad mi ponudi medeno šerbe i kiflice u maku…
ili bješe grijeh?
I tiše nego cvijeće spava
šapuću pod svilom njedra u mraku.
Bješe li pjesma kad te zazvah:
„Umorna li si?“ ― iz daleka…
Bježimo zvijezdama poradi spasa?
Zavodi li me Žena ili rijeka…il’ molim Boga ispod glasa
da me poštedi ljubavnog grijeha.
Neka oprosti starome piru što ti zavoljeh divno lice…
i što ti poljubih smijavice
kad imam s munare učiti stade,
i što mi ne daju mrijeti u miru.
Uplašenih očiju premetao je po rukama nova sepeta: ovaj kao da joj je malešan, ovaj kao da joj je potaman. Ljeskovina zavodljivo bljeska pod dlanovima ogrubjelim, nudi mu se. Kasno je, ljubavi moja, kao da […]
Zabrinuto je gledao u njeno lepršavo biće, odveć nježno. Odveć ranjivo. A možda njeno biće ima jednu malešnu korpicu… A ako je i nema, možda ima izatkanu torbicu… Ako nema ni torbicu možda za pojasom […]
Ah, joj cvijete, proljetnice, joj ljepoto sa Krendaljke, kad se sjetim tvoga hoda preko moje Umetaljke. Sunce klonu, ali ti zasija, joj mirisna rapsodijo; e, ja mišljah da si cvijeće, srca moga poezijo. Pa ja […]
Copyright © 2013 - 2023. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP
Ostavite komentar