
Maske svetlosti je
izmeštaju u crne rečenice sveta.
Noć slika svet i nju tražeći
svoju unutrašnju sliku Afrike.
Maske vazduha imitiraju,
igru njene svakodnevice,
i nabrajaju svodove njenih hrabrosti.
Crno drvo njene neustrašivosti
cveta u
raznim događajima jednog kontinenta
izrezbarenog kljovama njene unutrašnjosti.
Žirafe i lavovi njene sete,
piju sa izvora uglačanih njenom snagom.
Ostavite komentar