Belka

Nikola Stojković

Pesma posvećena Belki, napuštenoj kujici koju sam takođe spasao sa ulice...

Inspirisan njenom tugom i boli, za nju jedna pesma od mene.. 💔

Tako ona sada spava,
Njen jastuk pokisla trava,
Pored same ivice puta,
umorna jer puno luta..

Ona ne zna šta će sutra biti,
Ni gde će se od kiše skriti,
Ne zna ni šta ce jesti,
Ni pokraj koga će smeti sesti..

I tako joj prolaze dani,
U samoći i pustoj tami,
više ih ona i ne broji,
I svega se jadna boji..

Ona čeka svoje ljude,
da pozovu ,dom ponude,
Još spava na mokroj travi,
A topli krevet mota se po glavi…

Njena njuška od kiše je hladna,
duša njena ljubavi je gladna,
ona nas upomoć zove,
obratite pažnju na njene snove.

Zar nikome do nje nije stalo
A fali samo u srcu mesta malo,
Ajde da se neko javi i
Dušu njenu srećom razgali..

Njena belina polako nestaje,
ko’ i vreme koje ponestaje,
Na ulici za nju velika je pretnja,
nažalost svima redom ona je smetnja.

Svi u Boga veruju
A kada je sretnu oni je teraju,
Niko se Boga ne boji ni stidi,
Al’ neka,neka, sve on to vidi..

Nikola Stojković
21.05.2021.

2

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*