Devojčica u belom suknu

Krsto Giljen

Mamin med i tatina maza
Lep kao lutka, sa obrazima za mečenje
I, usne tuđe obavijaju me poput paučine –
Suze kaplju – ne umem da ih sakrijem.

Ušećeren kao marmelada,
Raspojasan, na putu do škole,
Ulicom šećem – razmaženo derište
A suze naučeno krijem, od kad sam
Kao dečak prvi put prošao ispod duge.

Ne sam – za to nisam sposoban.

Pomogla mi je ona
Što me je
Ne tako davno
Uglavila u svoje vještačke udove,
I nosila pod zubima skoro godinu dana
Da bih ispao, ispao iz njene vilice i
Pao joj pred koljena,
Moleći za malo ljubavi, zrno nežnosti…

A rekla je da je zbog mene izgubila zube.
Da hoće mladost da doživi.
Ja još tražim ljubav pride
A odveć dobro znam da sve joj,
baš sve joj oduzeh.

Ušećeren kao marmelada
Raspojasan, na putu do škole,
Ulicom šećem – razmaženo derište –
A žena kratke kose zamjenila je njeno lice.

Rekla je da imam potencijala
I vodila me putevima znalaca.

Putevima znalaca!
Mene – razmaženo derište –
A oni su se smejali –
Ali mama za to nije marila.

I govorili su da sam prošao ispod duge,
Da su mi udovi ko u devojčice,
Da jesam devojčica.
Da postajem devojčica.

I postaću!
I postajem!

A žena kratke kose mi je rekla
Da imam potencijala.
I nikada joj više nisam ugledao lice.

Vjerovatno su je odveli…
Bez da mi dozvole da je vidim.

S perorezom u džepu,
I majčinim zubima u rukavcu
Ustajem iz pepela.

Deca se glasno smeju
Devojčici u belom suknu –
Mamin med i tatina maza –
Ušećerena kao marmelada.

A žena kratke kose mi je rekla
Da imam potencijala.

Krsto Giljen

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*