Istina

Žaklina Nina Paunović

I kada kreneš i kada staneš.
Iz oblaka hladnu kišu prospeš,
a onda kao sunce graneš.
I kada dobijaš i kada gubiš.
Na ostrvo pusto odeš,
a onda me kao zadnji minut
života ljubiš.
I kada ružne snove sanjaš,
pa te iz snova avet prati.
Ti bi da me jako zagrliš i šapneš,
da ljubav mora sve da shvati.
A pomisliš li ikada kako je
u koži mojoj?
Da li je ljubav ipak paravan?
I da li se raduješ svakoj pobedi
svojoj?
Ja nisam slaba i voleti umem.
Bojim se lažnih reči
jer ja istinu poznajem
i jedino istinu mogu da razumem.
I kada praštam i kada maštam
ja čvrsto stojim na mestu istom.
Ali kad laž otkrijem i saznam,
nikada više ljubav ne smatram
čistom.

Žaklina Nina Paunović

1 komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*