Jutarnja čarolija

Zoran Aleksić

Jutros mi je bašta zalivena
O, ne! To nisam ja
To oblak sivi
Prosu kapljice svoje
Po bašti i njivi
I sve krenu da klija
I pusti izdanke svoje
I šuma i trava i gorje
I pupoljci na drveću
I mahovina na steni
Sve se promeni

I jorgovan
I taj maleni cvet
Što mirisom privlači
Pčelicu
Da skuplja nektar slatki
Dok vrapci
Na grani cvrkuću

I vetar dunu
I rastera maglu
Na talasima igraju
Latice divlje ruže
I razbijaju se o most kameni

I sunce ugrija
Obasja naša polja i gore
I otkri lepotu tvoju
Al’ sjajno sunce
Zaseniše tvoje oči
I sjaj orlanske zore
I opiše dušu moju
I srce
I učiniše
Da se moje oči
Stope sa tvojima
Dok bašta i jorgovan miriše

Zoran Aleksić

1

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*