Rakinica

Zoran Aleksić

Moli sluga Kralja Milutina
,,Gospodaru, ja te, sada, molim
Da ja idem u mesto Rakinica
U slavu božju i Svetog Arhangela
Da sagradim crkvu pravoslavnu
I odužim se, tako, svom narodu
Ti sagradi po Srbiji kule i gradove
I tolike crkve i manastire
Gračanicu našu ponositu
Kakve nema, nigde, na svetu
Po lepoti i po veličini
Služeći te časno i pošteno
Ja sakupih toliko blaga
Da i ja mogu crkvu sagraditi
Da se narod skuplja i Bogu moli”
,,Kad je tako, a ti s Bogom pođi
I nek ti bude Bog na pomoći
Evo tebi tri stotine dukata
Uzmi s obom stotinu majstora
I sagradi crkvu po volji božjoj
Kakve nema, nigde, u okolini”
Uze sluga tri stotine dukata
I sakupi stotinu majstora
Ode pravo mestu Rakinica
Kad pređoše Rakiničku reku
I stigoše usred mesta Rakinica
Zapovedi svojim majstorima
,,Evo, ovde, na sred ove ravni
Neka bude crkva Svetog Arhangela
Da se može sjupljat narod oko crkve
I igrat’ se kolo na sred ravni
I neka bude sva od kamena
Da se ne može, lako, porušiti
Ima najave da će Turci udariti”
Gradi crkvu sluga Kralja Milutina
Gradi crkvu sa stotinu majstora
Što majstora, što samih meštana
I sagradi crkvu Svetog Arhangela
Na uzvišici iznad Rakiničke reke
Na sred ravni mesta Rakinica
Pa okupi narod iz okolnih mesta
,,Evo, narode, ja crkvu sagradih
Sad imate gde da se Bogu molite”
Skupljše se narod oko crkve
I saborovaše Svetog Arhangela
Igraše se kolo na sred ravni
I dolaziše iz okolnih mesta
Sve dok Turci ne udariše
Zulum Turci, zulum učiniše
Srpski narod u zbeg udariše
Poaraše imanja i sela
Zapusteše zemlja srpska
Naseliše nekrst i Arbanase
Udariše u temelj srpski
Rakinice i Sveti Arhangeli
Ti si svedok najslavnijih dana
Svedok slave i svedok poraza
Raspade se Dušanovo carstvo
Osta Lazar na Kosovu ravnom
Osta zemlja pusta, bez vladara
Bez Miloša i srpskijeg junaka
Što ostade u jatake pobeže
Da dušu leči i rane vida
Spade zemlja na nejaka pleća
Da se brani od velikih sila
Rušiše te i skrnaviše tirani
Nekad Turci, danas Arbanasi
Srpski narod u zbeg izbegao
Ne čuje se više ime srpsko
Kad pogledaš sa tijeh visina
Pravo, dole, niz Rakiničku reku
Gde se reka sa jezerom spaja
I Orlana, gde si zagledana
Svud je srpsko ime izbrisano
Vražje sile Srbe proteraše
Što izbeže u gore pobeže
Što ne izbeže i ne preteče
Porušiše groblje, zapališe selo
Da ne ostane, nigde, beleg srpski

Zoran Aleksić

1

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*