Sve što gajim na dnu srca
Cvjeta i cvijet prigrli let
Za drugi cilj ne znam
Ne postoji u ljudstvu
Kad bih se samo vratio
Odakle sam snen došao
Da jedrim poljem oluje
Glasovitog groma
I snažne struje
Porijeklo moje i sjeme stvarno
Vodi od puta munjevitog mača
Opet bih kiše lomio
Valove odledio
Da vojska riječi bez kraja korača
Evo držim svjetino drska
Tračak na dlanu
Svjetlost će da bude
Uzeću mrak u svoju korist
I kad mi u njemu golom sude
A na golodušnika se ne smije
Bez očiju zagledanih
U zemlju oko sebe
I nogu na njoj zalijepljenih
Tek kad si gole duše
Zavapiš za nebom
Shvatiš svoj zadatak
Sa usnulom potrebom
I zato ti svjetino smrti kuću ne dam
Munja ga zida
Grom ozvučava
Duh pjesnika neću da predam
Uzvisiću ga da se srce ne ustručava
Ostavite komentar