Ljepljivo jutro grudi mi steže
k’o nijemi zvižduk na pustoj pruzi.
Ima li išta na svijetu teže
od tvoga lika u mojoj suzi?
Dan ima okus odsutnog smiješka.
Ulice poznam po tvome hodu.
Skupo se plaća i san i greška
na ovom ludom, ukletom brodu.
Svitanje novo mami i boli
bojama tihe, usnule suze.
Korak te ovaj, još, prati i voli.
Ne shvaća što mu te i zašto uze.
Još jedan praznik bez tebe stiže.
Glasna tišina stope mi prati.
Znam, što si dalje sve sam ti bliže,
al’ to se uvijek prekasno shvati.
Ostavite komentar