Što je pjesma nego bljesak duše
ispod neba od sivoga pliša?
Što je java do trag onih snova
što pjevaju kad se sve utiša?
Što je ljubav nego dodir svjetla
ispod kišnog kaputa bez duge?
Vlak bez cilja, putnika i pruge
to je sreća bez kapljice tuge.
Svaku zoru zamijenit će druga
i svjetlija i tamnija od noći.
I sve tako u beskraj put kruga
sve će ići, tek mi ćemo proći.
Nek’ smijeh liječi i suze nek’ bole.
Nek’ s borama i sjećanje blijedi,
a ti ne daj tren sjaja ljepote.
Za njega nam tek živjeti vrijedi.
Ostavite komentar