aleksa santic poezija
Đuri Jakšiću
Sa obale sinjeg mora Gledam jednu st’jenu golu, Šibaju je b’jesni vali, Predavaju ljutom bolu. Ona trpi sve udare, Trpi muke, jade same. Ta stijena usred mora, Na tvoj život potsjeća me. I tebe su […]
Pred ikonom Svetog Save
Na istoku zora plava Prvim zrakom prosijava, Iz ložnice ja ustadoh, Pred ikonu divnu stadoh Svetitelja Save, Naše srpske slave. Skrstih moje ruke dvije, – Mlađano mi srce bije, Pa iz čistog osjećaja, S dušom […]
Gledao sam
Gledao sam potok bistri Kako skladno bruji, A prate ga razdragani Sa pjesmom slavuji. Pa mi srce zadrhtalo Od tog skladnog hora, Zadrhtalo, a ja kliknuh Kroz tišinu gora: „Čuj me nebo, čuj me Bože, […]
Veče na školju
Pučina plava Spava, Prohladni pada mrak. Vrh hridi crne Trne Zadnji rumeni zrak. I jeca zvono Bono, Po kršu dršće zvuk; S uzdahom tuge Duge Ubogi moli puk. Kleče mršave Glave Pred likom boga svog […]
Tici u zatvoru
Gledam tebe, tico mala I skučene tvoje dvore, Pa se pitam: kako ti je Bez tvog druga i bez gore? U tavnome sjenu kruga, Gdje se bol i tuga slama, Zar ti srce jošte živi […]
U slađanom glasu
U slađanom glasu tvome Sami anđ’o milja zbori; A u oku premilome Plamen svetog raja gori. Toplim žarom toga plama Ja slabačke zgr’jevam grudi; – Zagrljeno milinama U sreći se srce budi… Porušeni dvori nada […]
Ljubim li te
Ljubim li te, il’ su glasi Pjesme moje pusta varka? Ja te ljubim, srpsko čedo, Iz ljubavi ognja žarka. Zori, kada jutrom sviće I purpurni plašt svoj širi; Lahoriću, kad nestašno Kroz ružice male piri; […]
Na grobu mile mi sestre
Milina se bješe razavila, Sa cvijećem se gora okitila, Priroda se zaodjela bajom, Proljeće je obasjalo sjajom: – Kad se đenuh ja sa tobom tamo Da mirisom grudi napajamo, Da slušamo potočića zuja I glas […]
Zvijezda jato
Tiha noćca nastupila, Poče blago širiti se, Nebo plavo, bez oblačka, Stade zv’jezdam’ kititi se. Gledao sam kako milo Svaka svoje zrake daje, Al’ sam gled’o najradije Jato od njih, što tu sjaje. Uporedo sve […]
Proljetna zora
Tihi vjetrić grane kreće, Po livadi rosa pala, Sa istoka mila zora Zrakom nas je obasjala. Sva priroda pozdravlja je, Raduje se njenom baju, A hvalu joj male tice Sa umilnom pjesmom daju. Šarni leptir […]
Bog se smilovao
Tiha noć je, zvijezde trepte, Među njima mjesec sjajni; Na sve strane proljetnoga Širi s’ cv’jeća miris bajni. Sva priroda stišala se, Svaka duša mirno spava, Samo tamo jednu sobu žižak slabi osvjetljava. U sobici […]
Aleksa Šantić – biografija
Aleksa Šantić (Mostar, 27. maj 1868. – Mostar, 2. februar 1924) je bio srpski pesnik i akademik. Rođen je u Mostaru, od oca Rista i majke Mare, gde je proveo većinu života. Otac mu je […]
Moja otadžbina
Ne plačem samo s bolom svoga srca Rad zemlje ove uboge i gole; Mene sve rane moga roda bole, I moja duša s njim pati i grca. Ovdje, u bolu srca istrzana, Ja nosim kletve […]
O klasje moje
O klasje moje ispod golih brda, Moj crni hljebe, krvlju poškrapani, Ko mi te štedi, ko li mi te brani Od gladnih tica, moja muko tvrda? Skoro će žetva… Jedro zrnje zrije… U suncu trepti […]
Pretprazničko veče
Sjutra je praznik. Svoju svjetlost meku Kandilo baca i sobu mi zâri. Sâm sam. Iz kuta bije sahat stari, I gluhi časi neosjetno teku. Napolju studen. Peć pucka i grije. Ja ležim. Ruke pod glavom, […]