
Danas me nema..
Pustinjski vetar po vrelome pesku.
Nit slobode u kavezu grešnih
Danas,ja sam ivica trena.
Nevidljiv trag ukorenjen u svesci.
Tračak plamena sa Orizame.
Delić spokojnog Hilandara
Vidljivi vrh sa predivne Tare.
Danas sam samo užeglo rame,
Prokletstvo koje niče iz dara.
Danas sam hladna jeza iz tame,
Koja se sastoji od zlata i para.
Danas sam nema stihija glasa
Prozirna voda bez ikakve duše.
Umorni čopor divljih pasa,
Koji se često u suzama guše.
Danas me nema…
Možda sutra me bude..
Kada počnu satovi trenutke da greju.
Možda kad misli prestanu da sude,
I hladni snegovi previše da veju.
Možda ću tada izaći pred ljude.
Pa kako mi bude,
Neka mi bude…
Ostavite komentar