Dioba Jakšića
Mjesec kara zvijezdu danicu: „Đe si bila, zvijezdo danice? „Đe si bila, đe si dangubila? „Dangubila tri bijela dana?“ Danica se njemu odgovara: „Ja sam bila, ja sam dangubila „Više b’jela grada Bijograda, „Gledajući čuda […]
Mjesec kara zvijezdu danicu: „Đe si bila, zvijezdo danice? „Đe si bila, đe si dangubila? „Dangubila tri bijela dana?“ Danica se njemu odgovara: „Ja sam bila, ja sam dangubila „Više b’jela grada Bijograda, „Gledajući čuda […]
Razbolje se vojvoda Dojčine U Solunu gradu bijelome, Bolovao za devet godina; Pa Soluna ne zna za Dojčina, Oni misle, da je preminuo. To se čudo na daleko čulo, Čak daleko u zemlju Arapsku, Začuo […]
Orao se vijaše nad gradom Smederevom. Nitkore ne ćaše s njime govoriti, Nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice: „Molim ti se, orle, sidi malo niže (Sidi malo niže) da s tobome progovoru. Bogom te brata […]
„Ljubav je teorema koju treba svakog dana dokazivati.“ Arhimed „U ljubavi se uvek bore bol i radost.“ Publilije „Ljubav je stanje u kome čovek ponajviše vidi stvari onakvim, kakve one nisu.“ Niče „Ljubav, kad je […]
Ko udara tako pozno u dubinu noćnog mira Na kapiji zatvorenoj svetogorskog manastira? „Već je prošlo tavno veče, i nema se ponoć hvata, Sedi oci, kaluđeri, otvor’te mi teška vrata. Svetlosti mi duša hoće, a […]
1. Po svetim poljima otadžbine moje Mnoge svete humke rasturene stoje, Gde vitezi vrli u danima slave Položiše glave. 2. Od kapija tvrdih Vindobone grada, Do obala cvetnih gde proleće vlada, Grob do groba leži […]
Otadžbino, majko moja, I dedova mojih slavni’, Dokle stižu krila tvoja I pitome tvoje ravni? Pokaži mi međe svoje, Tvoje gore, reke tvoje. „Od Budima, do Soluna, I gde Timok zlatni stiže, I gde šumi […]
1. Slobodna zemljo, po kojoj se krećem, Slaviću tebe uvek, ko i sada, I tvoja polja, okićena cvećem, Gde pasu tvoja sviloruna stada. U tebi vlada red i blagostanje, Pa i tvoj narod naravi je […]
Suro, večito stenje gordo se u nebo diže, Nad urvinama tamnim orli se s oblakom bore; A dole sa strašnim šumom, Vardar se peni i stiže, I pada kroz uske klance, u sinje Jegejsko more. […]
Tužno šumi hladna Drina I Miljacka bistra voda, Jer Bosna je potlačena, Njena slava i sloboda. Opustele cvetne ravni, Pod zgarištem sela leže, A potomci Ninoslava U gudure mračne beže. Eno čedo majka vodi, Od […]
Čuj, kako jauče vetar kroz puste poljane naše, I guste slojeve magle u vlažni valja do… Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom, Mutno je nebo svo. Frkće okiso konjic i žurno u […]
Noć duboka vlada, i sve živo spava; Na starome tornju ponoć otkucava. I u tom času sa grančicom krina, Anđeo se spusti sa rajskih visina. Sve pospalo ćuti, niko se ne budi; Ne vide ga […]
Bogu zefira, bogu oluja gospodu sfera zvučnoga ma, bogu slavuja i bogu guja, gospodu tutnja gromovima: ti, kletvo zemne omane, ti, pesmo nebnih snova, odnes’ mu, sveti Jovane, i glase naših bola! Bogu celiva blažena […]
Snio sam te u gradini, de o smilju ruža drema, da smo sami, dušo moja, a macije tvoje nema. Gledalo nas tiho veče de se tiho milujemo, cveće vene pa nas gledi de se venuć` […]
Na ponosnoj lađi Na lađi ljubavi Pošo sam tebe naći, Ostrovac ubavi. Zaluto sam daleko, ‘Di prestaje već svet, Od sveta sam i bego I stvaro ga opet. Metanišuć sam kleko Na divan otočac, U […]
Zastavo moja, zastavo trojna, Svijeno srce naroda bojna, Zar već u tvojim bojama spava Crvena krvca i krvca plava? O čemu snivaš kad se ne njijaš? Jel te rođeno koplje probolo, Te od beline rođene […]
Oprosti mi! Pritegnu me teret tuge, nad tobom sam mor`o da se nagnem, rukom da se taknem tvoje ruke; al` ti se svetiš, svete moj, pretrnu mi ruka u tvojoj, i da kaje svoje grehe […]
Sve što mi je rekla u zvezde sam slivo, od tih zvezdica sliku sam joj skivo – ta tako su valjda nekad i skovana po tom božijem ruvu ta puceta sjajna – sve sam slici […]
Copyright © 2013 - 2025. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP