
Marko Kraljević i beg Kostadin
Konje jašu do dva pobratima, Beg Kostadin i Kraljević Marko, Beg Kostadin besedio Marku, „Pobratime, Kraljeviću Marko, Da ti meni o jeseni dođeš, O jeseni, o Dmitrovu danku, A o mome krsnome imenu, Pa da […]
Konje jašu do dva pobratima, Beg Kostadin i Kraljević Marko, Beg Kostadin besedio Marku, „Pobratime, Kraljeviću Marko, Da ti meni o jeseni dođeš, O jeseni, o Dmitrovu danku, A o mome krsnome imenu, Pa da […]
Kulu gradi crni Arapine, Kulu gradi od dvadest tavana, Ukraj sinjeg mora debeloga; Kad je Arap kulu načinio, Udario stakla u pendžere, Prestrьo je svilom i kadifom, Pa je onda kuli govorio: „Što ćeš pusta […]
Pojezdiše do dva pobratima Preko krasna mesta Carigrada: Jedno jeste Kraljeviću Marko, A drugo je beže Kostadine! Ta i poče besediti Marko: „Pobratime, beže Kostadine! „Sad ja idem preko Carigrada, „Teva m’ koja sukobiti beda, […]
Šator penje Kraljeviću Marko na arapskoj pokrajini ljutoj, pod šatorom sede piti vino. Jošte Marko čaše ne popio, al’ dopade robinja devojka pod šatora Kraljevića Marka. Stade Marka bogom bratimiti: „Bogom brate, Kraljeviću Marko, višnjim […]
Lov lovio Murate vezire, lov lovio po gori zelenoj sa svojijeh dvanaest delija i s trin’estim Kraljevićem Markom; lov lovili tri bijela dana, i ne mogli ništa uloviti; namjera ih nanijela bila na zeleno u […]
Sjede Marko za večeru s majkom, Stade mati Marku besjediti: „O moj sinko, Kraljeviću Marko! „Već je tvoja ostarjela majka, „Ne može ti pripravljat’ večere, „A ne može služit’ mrka vina, „A ne može lučem […]
Od kako je svijet postanuo, Nije veće čudo nastanulo, Ni nastalo, ni se đegođ čulo, Što kazuje čudo u Prizrenu, U nekakva Leke kapetana: Kažu čudo Rosandu đevojku. Ja kakva je, jada ne dopala! Što […]
Sirotuje sirota devojka: Kade ruča, ona ne večera, Kad sastavi ručak i večeru, Onda joj je rua nedostalo; Al’ je za to dobre sreće bila: Isprosi je Kraljeviću Marko, A preprosi vojevoda Janko, Prsten dao […]
Evo u stvari kako je to bilo Tada sam ja bio vrlo neobičan bio sam već gotov čovek imao sam svoju dragu i imao jednu tajnu A kad imaš jednu dragu i kad imaš jednu […]
Kakve li su tvoje misli dok ja smišljam kako da te pitam za njih za te misli sakrivene iza tvoga mirisnog lica na koje se privikavam Eto ležiš Evo ležim oko nas je besposlena romantika […]
Ja nisam tvoga kova tebi se samo cini nisam iz tvojih snova breza na mesecini Ti zelis da se vratim u tvoju ljubav setnu da tvoju dusu shvatim i da me cuvas sretnu Ne treba […]
Hoću da budem čovekolik i kad mi izvrate kožu znam zašto možda baš znam i šta sam ali ćutim. Širok sam nekako i dozvoljavam da se rašire ruke ali ne dirajte mesečaru u mesečeve moći. […]
Nekad u davno doba preko dalekih gora prvo je ovamo došla šarena ptica roda Dugo je kružila sama iznad ove ravnice između Vučijaka i gore Motajice… Stizali sa svih strana iz svog starog kraja, kroz […]
Sa mnom je gotovo bilo onoga trena kad sam rekao Nemoj A ti si htela i htela A ja sam pitao Zašto A ti si rekla Zato zato i zato jer tako čini žena Ti […]
Volim te samo toliko koliko mogu da te prežalim Od težine reči vazduh se sabija i naša ljubav se puni ekrazitom Što god si dalje to je veći prostor što pripada nama i svet izgleda […]
Grešio sam mnogo, i sad mi je žao i što nisam više, i što nisam luđe jer, samo će gresi, kada budem pao biti samo moji – sve je drugo tuđe. Grešio sam mnogo, učio […]
Ima nešto u tom što me nećeš, ostavljaš mi vremena za druge. Vidim kako veselo oblećeš kao leptir oko moje tuge. Ima nešto u tom što me nećeš, nešto čemu ni sama ne znaš ime. […]
Glavni junak jedne knjige došao mi da se žali divno bješe glavnim biti dok me nisu pročitali. Svijetu je svega dosta ničeg željan nije osim – glavnih junaka. Saznali su moje mane moje tajne moje […]
U svetu ovom sa hiljadu čuda svaki čovek živi svoje drame I moja pesma neka pođe tuda u svemu tome ima nešto za me. I baš me briga i sve me se tiče jer pesma […]
Ljubav nema bolje dane sve je sad i nikad više sve što iza toga dođe dođe samo da nju zbriše. Ljubav nema bolje dane nema sutra nema juče to je škola za ludake koji malo […]
Duško Trifunović (13. septembar 1933. Sijekovac kod Broda – 28. januar 2006, Novi Sad) je bio srpski književnik, pesnik i televizijski autor. Nije bio član sekcija, ni mladi pesnik pionir. Prvu pesmu je napisao tek […]
Copyright © 2013 - 2023. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP