
Deskriptivna poezija



Jesen pozna
Jesen pozna. Nebo se otvorilo, po šumama – promaja tišine. Na obali, rusalka oborila bolnu glavu, tu da otpočine. Svoje pruge magla nisko nosi, ko potka su u tršćaku sada. Po zelenoj i dugačkoj kosi, […]

Jesenji dan
Gospode, čas je. Natraja se leto. Zasenči sunčanike, razobruči vetar, da poljem jesenjim zahuči. Poslednjem plodu zrenje zapovedi; još dva-tri dana južnija mu daj, usavršenju nagnaj ga, nacedi poslednju slast u teškog vina sjaj. Ko […]

Zalazak sunca
Još bakreno nebo raspaljeno sija, Sva reka krvava od večernjeg žara; Još podmukli požar kao da izbija Iz crne šume starih četinara. Negde u daljini čuje se da hukti Vodenički točak promuknutim glasom; Dim i […]


Posetio sam opet
…Posetio sam opet Taj kutak zemlje gde sam proveo, Ko izgnanik, dve kratke godine. Već deset leta prođe od tog doba I mnogo se promenilo u mome Životu: opštem zakonu pokoran, I sam sam se […]

Zelena moda
U nevaspitano vreme, u proleće kada zazvoni sunce u vrbi, svi misle: hoće, odoleće! — a svi se češu gde ih svrbi. Kao kapisle pupoljci prašte! Bube radosne što će se roditi. Dogodilo se plavo, […]








Veče na školju
Pučina plava Spava, Prohladni pada mrak. Vrh hridi crne Trne Zadnji rumeni zrak. I jeca zvono Bono, Po kršu dršće zvuk; S uzdahom tuge Duge Ubogi moli puk. Kleče mršave Glave Pred likom boga svog […]

Večernji sati
Večernji sati nad stolom minu Neopozivo – bela stranica Mimoza miriše na Nicu i na vrućinu Kroz mesečinu leti ogromna ptica Čvrsto sam kosu noćas splela Kao da će mi trebati kosa Kroz prozor, bez […]

Dobro je ovde
Dobro je ovde: njihanje i šum Jutra nas grle rukama hladnim U belom plamenu povija se grm Ruža blještavih, ali ledenih Na paradnim, svečanim snegovima trag skija klizi kao sećanje moje – Nekad, u davnim […]

Blaženo jutro
Blaženo jutro koje padaš u svijetlom slapu u tu sobu, već nema rane da mi zadaš, počivam mrtav u svom grobu. Možda ćeš ipak da potpiriš pepelom iskru zapretanu — jer evo, trome grudi širiš […]





Prolećna pesma
Osećam večeras,dok posmatram laste I pupoljke rane, Kako srce moje polagano raste, Ko vidik u lepe nasmejane dane; Kako s mladim biljem postaje sve veće I lako ko krilo, I kako mu celo jedno nebo […]

Pokošena livada
Livada kraj reke sanja. Zrikavci tužni zriču. Pomrlih trava duše još lebde vrh otkosa što se lagano suše. O, vi ne znate tužnu o smrti trava priču. Zrikavci tužno zriču. Jutros dođose neki divovi kao […]