
Poezija


Morska tišina
Mir duboki vodom vlada, nepomično more ćuti; niz pučinu glatku svuda gleda lađar zabrinuti. Nigde vetra s jedne strane! Smrtni pokoj, strašan, ledan! U daljini grdnoj tamo ne miče se val nijedan.Johan Volfgang fon Gete

Kralj u Tuli
Bi kralj u Tuli. – Vjernost Do groba: sav mu mar. U smrtni čas mu ljuba Da pehar, zlatan dar.Kralj, voleć ga nad svime, Dok moro suze lit, Iz njega samo htio Na svakoj gozbi […]

Triptihon za Euridiku
INa ukletoj obali od dana dužoj, gde su slavuji svi mrtvi, gde je pre mene crveni čelik bio, gorki sam ukus tvoga odsustva osetio u ustima. Još mi smrt u ušima zujiNoć s ove strane […]

Ko je sin mora
Ja sam sin mora, reče rak, kratak i kao lakat krakat. Talas ga tresnu u taj čas: ti si sin raka, spusti glas!Ja sam sin mora, reče puž, tanak i prazan kao čanak. Talas ga […]


Sluga Milutin
Poslednju svetlost slabosti prate i bilje… Upotrebljiv samo u snu, svet nas vara! Varnicom nežnom niz crno kovilje Doživljen predeo obuze prevara. Što je duboki nit leti nit tone. Nit varkanjem varke bogojavno plane, Da […]


Tamni vilajet
Tuđom su pesmom očarani. Teška Neverstva kriju u srcu što strepi: Slavuje stranputica. Sunce je greška Praćena viđenim užasima slepim. Noć umesto oka lukava vatra nudi. Al stoje kužni u istrošenom vazduhu I slede vidljivost […]

Pred sudom
S kime sam zanijela, neću vam reći, Ma umrla ovog trena Vi pljujete na pod: gledaj te kurve! A ipak sam čestita žena.S kime se ljubim, neću vam reći. Drag mi je, divan je za […]


Balada Beogradu
Bulevarom sam tvojim jednog davnog aprila očima upijala plamen koji će zauvek žeći, teturave noge u rastopljen asfalt ugibala kojim su tekle reke pakla i bol moj njima tekao kotrljala se trotoarom jedna dečja glava, […]


