Sjećam se dve hilјade treće
u tvojoj garsonjeri kafu smo pili
na stolu nije bilo cvijeće
tu su knjige i papiri snili.
Pijem kafu i slušam te
a ti otvorio dušu
pričaš o početku rata i da su ti palili knjige
a ne spominješ da su ti spalili kuću.
Adresa stanovanja voz bješe
na relaciji Beograd – Bar.
i dok ti život lati kreše
torba i ti usamlјen par.
Pričaš, sreo si Bregu
pitao te treba li ti išta
pogledao si ga bledo
i rekao:“ Ne treba ništa.“
I baš kad si gubio nadu
obreo si se u Novom Sadu
udomiše te dobre lale
u kutku garsonjere male.
Marica Lukić
(knjiga Probuđene rime)
Ostavite komentar