Priča o Svetom Savi

Matija Bećković

Kad je Sveti Sava išao po zemlji,
Još pre svoga rođenja,
Dok se zvao Rastko,
Kao što ide i sada,
Samo ga ne vidimo,
A možda je to bilo i docnije.

Krenuo je Savinim stopama,
Ka Savinom izvoru
Na Savinom vrhu
Kuda i mi idemo,
Jer drugog puta i nema.

Kada je negde oko Savina dana
Naišao Savinom stranom,
Napali su ga psi,
Kao što i sad napadaju
Svakoga ko se uputi Savinim tragovima.

Putnik je najpre sastavio tri prsta,
Kako je odredio da se i mi krstimo,
Plašeći ih zakonom
Od koga su još više pobesneli,
A ni do danas nisu uzmaknuli.

Onda se sagnuo da dohvati kamen,
Ali kamenje beše zamrznuto,
Svezano za zemlju studenim sindžirima,
Jer beše jaka zima,
Kao i ove godine,
Kao uvek oko Savina dana.

Već su raznosili Savina stopala,
Savin kuk i Savin lakat,
Po prodolima i jarugama zemlje
Zbog koje je podeljen svet,
Kad je Sveti Sava otpasao mač usta,
Jedino oružje koje je nosio,
A koje je i nama ostavio,
Govoreći ove reči:

— Neka je prokleta zemlja u kojoj su
Paščad puštena, a kamenje svezano.

Matija Bećković

https://www.youtube.com/watch?v=bCVe3dUD5L8

2

7 komentara

  1. Objasnite ove dve strofe:
    Onda se sagnuo da dohvati kamen,
    Ali kamenje beše zamrznuto,
    Svezano za zemlju studenim sindžirima,
    Jer beše jaka zima,
    Kao i ove godine,
    Kao uvek oko Savina dana.

    Već su raznosili Savina stopala,
    Savin kuk i Savin lakat,
    Po prodolima i jarugama zemlje
    Zbog koje je podeljen svet,
    Kad je Sveti Sava otpasao mač usta,
    Jedino oružje koje je nosio,
    A koje je i nama ostavio,
    Govoreći ove reči:

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*