
jovan ducic pesme


Pesma – Moj dobri rode …
„Moj dobri rode, svi su lagali, I tvoj su vidik sav pomračili; Za svojom srećom samo tragali, I svuda krali, i sve tlačili. I mesto mleka, krv su sisali, U stradanjima tvojim dugima, Tvoje su […]

Čovek govori Bogu
Znam da si skriven u morima sjanja. Ali te stigne duh koji te sluti; Nebo i zemlja ne mogu te čuti, A u nama je tvoj glas od postanja. Jedino ti si što je proturečno […]




Neprijatelj
Moj neprijatelju sa dva oka žarka, S nožima u otrov zamočenim, gde si? Ti pred čijim duhom padne svaka varka, I o štit čiji se razbiju svi besi! Lepi, silni, grozni! željan sam te i […]





Padanje lišća
Koračaše nema, hladna, pored mene, Bez srebrne suze u mutnome oku; Kraj nas behu mrtve ruže i vrbene, Padalo je veče na vodu široku Stare jedne reke. Njen je korak bio Kô korak samoće, […]

Zalazak sunca
Još bakreno nebo raspaljeno sija, Sva reka krvava od večernjeg žara; Još podmukli požar kao da izbija Iz crne šume starih četinara. Negde u daljini čuje se da hukti Vodenički točak promuknutim glasom; Dim i […]


Pesma ljubavi
Svoj jedini život ti živiš u meni; Da budeš osećaj i san ti se sazda; Ne tražim na putu tvoj lik naslućeni – Daleko van tebe ide tvoja brazda. Oči su ti zato da oplode […]