Večeras mi po telu oslikaj ruže.
Večeras neka nam se duše sjaje.
Telom mi šaraj sve duže i duže
poslednji put, ali neka zauvek traje.
Večeras želim da se kupam u tvojim očima
olujno tamnim uz zlatne kapi kiše,
da slušam kako mi umorno šapućeš ime,
ali samo večeras i nikada više.
Večeras te puštam da mi razoriš misli
uz otkucaje srca sve brže i tiše,
da ti postanem želja i najveća pošast,
ali samo večeras i nikada više.
Večeras pusti mašti na volju
dok nam duša u istom ritmu diše.
Odvedi me do beskraja pod nebeskim svodom,
ali samo večeras i nikada više.
Večeras mi samo prođi kroz vene
dok ti lice obasjava mesec žut.
Želim da osećam te kroz kosti sutra,
večeras i zauvek, ali poslednji put.
Ja sam več pomalo star
ali nisam mogao samo otići da ne ostavim barem neki komentar
neka tebi možda motivacija za dalje… bar
ja sam nažalost neznajući voli ići u bar
kad puno u životu izgubiš
onda ti kažu da imaš neki dar
tvoji stihovi za dušu su raj
ponekad mi se u očima vrati onaj sjaj
odavno je prošao maj
da nisam tužan, sretno ću napisat… kraj
Da ne komentiram svaku: S obzirom na godine, mogu reč jako dobar rad, jako lijepo pišeš, imaš puno osječaja u sebi, osobno, talent ne spoinjem jer u mom svijetu postoji samo volja, upornost i rad pod rad ne mislim posao. Premlada si da ti napišem samo tako naprijed ili da te pohvalim. Jednostavno ću duboko reć, jako dobro. Bravo!
Nezavisno o ovome, nadam se da če nešto lijepo/dobro u svome životu kreirati kao što si kreirala ovo da će znati uvijek ono što dobro/lijepo negdje drugdje ili ovdje pretočiti.
Potencijal prvo stvaraš a onda ga usmjeravaš pa održavaš pa raste pa opet gradiš usmjeravaš, pretočiš. Isti pristup druga bitka, izazaov ili avantura. Laički rečeno nikad ne izgubi duh.