Perović Batrić
Hvala bogu, čuda velikoga, što procvilje u selo Banjane: al’ je zmija al’ bijela vila, al’ je oraj polomio krila, ali soko tiće pogubio? Nit’ je zmija nit’ bijela vila, nit’ je oraj polomio krila, […]
Hvala bogu, čuda velikoga, što procvilje u selo Banjane: al’ je zmija al’ bijela vila, al’ je oraj polomio krila, ali soko tiće pogubio? Nit’ je zmija nit’ bijela vila, nit’ je oraj polomio krila, […]
Knjigu piše crni Arapine Iz ordije cara silenoga Od Vidina, grada bijeloga, Te je šalje u zemlju Srbiju U Topolu, selo ponosito, Crnom Đorđu od Srbije glavi: „Čuješ more kaurine Đoko! „Na te jeste care […]
Vojsku kupi Kulin kapetane Krajišnike Turke nevjernike, Koji dragog Boga ne poznaju, Ne imaju ni vjere ni duše; Vojsku vodi na bogatu Mačvu, Kudgođ pređe, svuda Srblju preti: „Ako Bog da te s’ odovud vratim, […]
Sede Todor za večeru s majkom U Stalaću gradu bijelome U svojemu dvoru gospodskome, Večeraju, piju vino ladno; Stade mati suze prosipati, Svome sinu poče besediti: „O Todore, moje čedo drago! „Već sam, sine, vrlo […]
Polećela dva vrana gavrana savrh Cera, iznad Čokešine, krvavijeh krila do kolena, salećeše u bogatu Mačvu, te padoše nasred Prnjavora, na bijele Krsmanove dvore, baš Krsmana kneza Vujičića. Tu izlazi ljuba Krsmanova, izlazila, pa je […]
Vino piju tri srpske vojvode u bogatoj i ponosnoj Mačvi, u lijepu selu Metkoviću, a kod dvora Petra Herićeva. Prvo bješe srpska vojevoda Katić Janko iz sela Rogače od Kosmaja, gn’jezda sokolova; a drugo je […]
Polećela dva vrana gavrana sa Mišara‚ polja širokoga‚ a od Šapca‚ grada bijeloga‚ krvavijeh kljuna do očiju i krvavih nogu do koljena‚ Prelećeše svu bogatu Mačvu‚ valovitu Drinu prebrodiše‚ i čestitu Bosnu prejezdiše‚ te padoše […]
Sada je to još uvek opasnost koja peva Plamen koji prozirnost proglašava za prijateljstvo Muzikalnije ptice umaknu sudbini Ali umaknu i rečima Reči greše pesma se stvara Drugačije niko nije postao pesnik Svet s deli […]
Ja volim sreću koja nije srećna Pesmu koja miri zavađene reči Slobodu koja ima svoje robove I usnu koja se kupuje za poljubac Ja volim reč o koju se otimaju dve slike I sliku nacrtanu […]
Gledaj visoka ptica gorama vrhove mami. Okružena nekim večito bludnim sjajem zru brda uokolo. dan će da me zaboravi, tajno dovršena u sebi kaži se. Kada prelazim iz jedne tišine u drugu pod veliku senku […]
Uspavajte se gde ste zatečeni Po svetu dobri, gorki, zaneseni, Vi ruke po travi, vi usta u seni, Vi zakrvavljeni i vi zaljubljeni, Zarastite u plav san kameni Vi živi, vi sutra ubijeni, Vi crne […]
Koračam dugom ulicom ka tebi. Zastanem na po puta kad shvatim Da me ni druga polovina ne bi Odvela u kraj s gradom nepoznatim. Stojim, a mislim da idem, u sebi. Ili polako stignem do […]
Kiša je tako blaga, da se pitam: Nije li neko s visa otkud pada Čitao mojih misli tok i ritam? Il su pak moje misli takve: kada Put neba krenu ja nekog čitam? (Do pre […]
U mojoj glavi stanuješ: tu ti je Soba i mali balkon s kog puca Vidik na moje misli najtananije. Ponekad slušaš kako mi zakuca Srce ko živi leptir iz kutije. Ja ti odškrinem vrata: niz […]
Ti si moj život videla iz bliza: Primiso, pokret, reč što nisam reko. Znala si grč moj i kad stojiš iza. Slutila moju bolest na daleko. Ti si u mome oku dok još gasne Videla […]
Stevan Raičković (Neresnica kod Kučeva, 5. jul 1928 — Beograd, 6. maj 2007) je bio srpski pesnik i akademik. Biografija Gimnaziju je učio u Senti, Kruševcu, Smederevu i Subotici, gde je i maturirao. Studirao je […]
Divno li je iznenada naići na gorsku česmu: još je ne ugleda oko, a njenu začuješ pesmu negde pod brdom duboko. Ti potrčiš kao dete u pravcu njenoga glasa, kupina te u hodu splete, probijaš […]
Srbine brate nemoj iznemoći! Ta znaju oni prava našeg moći; Ta znaju oni ko po sramu luta, A znaju ljude sa pravoga puta; Ta znaju otrov iz svojih izvora, I znaju da se to piti […]
Dok šumnim ulicama šetam, Il’ ulazim u prepun hram, Nerasudne mladiće sretam, Ja samo jednu miso znam. Ja kažem: godine će stići, I svi, koliko ima nas, Pod večne ćemo svode sići I već je […]
Podigoh spomenik što nije rukom tvoren, Neće mu prilaze zaboraviti puk. Celom se ponosnim uzneo nepokoren Nad Aleksandrov ratni luk. Ne, smrti nisam plen; moj duh sa lirom svetom Van sudbe sveg što mre, nadživeće […]
Copyright © 2013 - 2025. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP