Od zvijezda satkan, iz beskraja,
Aleksa se vraća iz raja.
Ima li ikog, u čase sretne,
s dobrom na licu, s dušom, da sretne?
Hoće li iko, živ, mrtav, ko zna –
na Starom mostu da ga prepozna?
A voda žubori, mire jasmini,
gle ono djevojče nalik Emini!
Izašle lijepe Anke i Zore,
s Neretvom neriječ da prozbore.
Prolazi Aleksa sav od svjetlosti –
a nikog svoga, Bože oprosti.
Samo pazimo, ko sjene crne,
nas nekolko da ne posrne.
Gospode Bože koliko duše u ovoj pesmi o Aleksi od Svetlosti. Hvala Ti Pero što donese Svetlost i u moju dušu.
ALEKSA SE VRAČA IZ RAJA. UVIJEK SE MOJ DRAGI PRIJATELJU PERO ALEKSA VRAČA I TAJ DRAGI GOSPODIN JE PRISUTAN KROZ SVOJU VELIČANSTVENU ZADUŽBINU KOJU TI TAKO STRPLJIVO, IZDAŠNO I S VELIKOM LJUBAVLJU ODRŽAVAŠ UKAZUJUČI MLADIM NA SVE NJENE BLAGODETI PRIJE SVEGA NA LJUBAV, HUMANITET, ČOVJEKOLJUBLJE-KOSMOLITIZAM.AKO MLADI KOJI GA DANAS NAŽALOST NE UČE U ŠKOLAMA SAMO ODU NA NJEGOV GROB I POLOŽE CVJETAK TO JE ZNAK DA GA OSJEČAJU I VOLE A OVA PJESMA JE KAPLJICA KIŠE KOJA TAJ CVJEDTAK ZALIJE U VRIJEME NAJVEČIH ŽEGA MOSTARSKIH KAD JE NAJPOTREBNIJA.