
Grad bez sna
Ne spava niko na nebu. Niko, niko. Ne spava niko. Stvorovi mjeseca njuse i kruze oko koliba. Doci ce iguani zivi da grizu ljude sto ne sanjaju i onaj sto bezi srca razbijena srest ce […]
Ne spava niko na nebu. Niko, niko. Ne spava niko. Stvorovi mjeseca njuse i kruze oko koliba. Doci ce iguani zivi da grizu ljude sto ne sanjaju i onaj sto bezi srca razbijena srest ce […]
Ljubavi moje krvi, smrti živa, nema, zalud očekujem reč pisanu tvoju i mislim s cvetom koji gubi boju, kad živim bez sebe, bolje da te nemam. Uzduh je besmrtan. Stena, mira puna, ne poznaje senu […]
Umrem li, ostavite balkon otvoren. Dete narandže jede. (Vidim sa svog balkona) Kosac žito kosi. (Čujem sa svog balkona.) Umrem li, ostavite balkon otvoren Federiko Garsija Lorka
Kad mesec izlazi, zvona nestaju, a javljaju se staze neprohodne. Kad mesec izlazi, more prekriva zemlju, a srce se oseća otok u beskraju. Niko ne jede narandže pod punim mesecom. A treba jesti voće zeleno […]
Iščezavaju lavirinti što ih vreme stvara. (Samo pustoš ostaje.) Iščezava srce, izvor želja. (Samo pustoš ostaje.) Iluzija zore i poljupci, sve iščezava. Samo pustoš ostaje. Pustoš valovita. Federiko Garsija Lorka 5
Federiko Garsija Lorka rođen 1898. u Fuente Vakerosu, provincija Granada, u Španiji, a umro je 18. ili 19. avgusta 1936. Studirao je književnost, slikarstvo i muziku što je sve kasnije došlo do izražaja u njegovom […]
Sergej Aleksandrovič Jesenjin (rus. Sergeй Aleksandrovič Esenin; Konstantinovo, 3. oktobar 1895 — Lenjingrad, 28. decembar 1925) je bio ruski pesnik. Jesenjin važi za jednog od najboljih i ujedno najomiljenijih pesnika Rusije. Zbog porekla sa sela, […]
Aleksa Šantić (Mostar, 27. maj 1868. – Mostar, 2. februar 1924) je bio srpski pesnik i akademik. Rođen je u Mostaru, od oca Rista i majke Mare, gde je proveo većinu života. Otac mu je […]
Na Kalemegdanu, posred starog grada, Gde Beograd grle i Dunav i Sava, Jedno Srpče gleda zemlje naših nada, Što ih tajno krije ta daljina plava. Ogromna ravnica pred njime se pruža Nesrećna i lepa, kao […]
Evo danas umor pao na me. U očima pogled zaborava, Moja svest mi, u daljini tame, I duh, k’o cvet u jeseni, spava, I duh spava. Ja ne pojmim sada, Da l’ je bilo života, […]
Katkada snaga krvlju mi prostruji I probuđena žeđ života, da me Izvede malo iz gluve osame, Gde žive zima i mrtvi slavuji. I ja ostavljam vidik star, bez mena, Veliku senku što je pala na […]
Copyright © 2013 - 2023. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP