Kad bi ti otišla iz ovog grada
Kad bi ti otišla iz ovoga grada Kome bih levu ruku prebacio preko ramena A desnom pokazivao obronke dalekih brda i rekao: „Priroda je puna mojih pogleda na svet“. S kim bih zastao pred raspuklim […]
Kad bi ti otišla iz ovoga grada Kome bih levu ruku prebacio preko ramena A desnom pokazivao obronke dalekih brda i rekao: „Priroda je puna mojih pogleda na svet“. S kim bih zastao pred raspuklim […]
[pullquote]“Pesnik ne sme da dozvoli da mu jezik pobegne. U tom slučaju pobegao bi mu život.”[/pullquote] Matija Bećković, srpski pisac i pesnik, rođen je 29. novembra 1939. godine u Senti. Otac Matije Bećkovića, Vuk Bećković […]
Ti ne znade mreti kraj slomljenog mača, Na poljima rodnim, braneći ih časno Kitio si cvećem svakog osvajača, Pevajuć’ mu himne, bestidno i glasno. Slobodu si večno, zakržljala raso, Ček’o da donesu tuđi bajoneti, Po […]
Sva je moja ljubav ispunjena s tobom, Kao tamna gora studenom tišinom; Kao morsko bezdno neprovidnom tminom; Kao večni pokret nevidljivim dobom. I tako beskrajna, i silna, i kobna, Tečeš mojom krvlju. Žena ili mašta? […]
Nestati u nečem koje srce vole, Umreti u nečem besmrtnom! Svog mača Baciti pred noge neke moći hole Što je i od ruke herojeve jača. Biti pred beskrajnim uzvišenog sitan; I tražeci gorko sreću među […]
Ti utehu čekaš. Ne, utehe nema: Što utehom zovu, zovi zaboravom; Jad istinski dubok nikad ne zadrema. Rastrzana tako među snom i javom, Gledajući kako nepomično bdije Taj Anđeo Stradanja nad tužnom ti glavom. Ti […]
Samo vrba stoji nad morem,vrh sveta, Rasplela je kosu zelenu i dugu, Naliči na nimfu koja je prokleta Da postane drvo i da šumi tugu. Sluša pesmu gora kada jutro rudi, Agoniju vode u večeri […]
Čuvaj se, moj rode, svojih stranputica, Jer put neizvestan uvek je put vražiji. Ne boj se jastreba nego kukavica, Ne boj se lažova nego njine laži. Bog neka te spase tvojih spasilaca, Na svakome uglu […]
Tvoje sunce nose sad na zastavama, Ti živiš u besnom ponosu sinova; Tvoje svetlo nebo poneli smo s nama, I zore da zrače na putima snova. Još si uz nas, sveta majko, koju muče; Sve […]
Kad genije noći na krilima sjajnim, Krilima od vatre, preko reke minu, Nevidljiva voda ushićeno sinu, I zapeva glasom bolnim i beskrajnim. Kad ponoćni vetar pored gore gluhe Prođe i otrese teški mrak sa granja, […]
Znam za neizmerne i bolne samoće, Kad sat mre nečujno, kao cvet što vene, I kad srce prazno prestaje da hoće Ni vence pobede ni ljubavi žene. Znam za neprohodne samoće bez daha, Kad konci […]
Bol je dao ovoj ljubavi gorčinu, Lepotu i tajnu; mračna sumnja moja: Sav prostor i užas; kob i očaj; njinu Svemoć; zadnja suza: neba sedam boja. Nit znäde za vino u kupi od zlata, Niti […]
Copyright © 2013 - 2025. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP