Osećam tu noć
Osećam tu noć koja nadolazi i plavi proletnu dolinu dragih stvari, kao vojnik ranu staru koja iznova krvari. Poznajem tu dugačku noć koja će da nas u dvojne redove svrsta, tu padavičarku, koja će zariti […]
Osećam tu noć koja nadolazi i plavi proletnu dolinu dragih stvari, kao vojnik ranu staru koja iznova krvari. Poznajem tu dugačku noć koja će da nas u dvojne redove svrsta, tu padavičarku, koja će zariti […]
Pučina plava Spava, Prohladni pada mrak. Vrh hridi crne Trne Zadnji rumeni zrak. I jeca zvono Bono, Po kršu dršće zvuk; S uzdahom tuge Duge Ubogi moli puk. Kleče mršave Glave Pred likom boga svog […]
Mi znamo sudbu i sve što nas čeka, No strah nam neće zalediti grudi! Volovi jaram trpe, a ne ljudi — Bog je slobodu dao za čovjeka. Snaga je naša planinska rijeka, Nju neće nigda […]
Sa raspuštenom kosom, pod vencem od ljubičica, spustivši bleđanu glavu na zvučnu srebrnu liru, ja vidim nebesku sliku. Sa pokidanih žica, poslednji akord zvoni. Božanska neka tuga svetli se sa njenog lica, i ona suze […]
Sumračak pada; tišina se svija, U milju tone vasiona sva; Večernja zvezda treperi i sija: Veselo sve je — samo nisam ja! Nemir mi stisko umorene grudi, Nesrećno srce što ljubit zna! Kroz tiha polja […]
Kad poteče mladost, što nas služi sada i pokida život sve žice veselja, kad nas borba smori i nevolja svlada, i nestane davno mnogih prijatelja — kad jesenji vetar s nepogodom dune, i tajni se […]
Sa pogledom ugašenim, s prekrštenim rukama, na mrtvačkom odru svom ležao sam međ’ vama. Vi ste moje bledo lice rosnim vencem obvili, i o mojim bolovima sa uzdahom zborili. Ja sam sluš’o reči vaše s […]
Ne gledaj tako, u ljutnji ne mršti se Ja sam tvoja ljubljena, ja sam tvoja Niti pastirka, niti kraljica, Čak ni monahinja-bogomoljka U ovoj sivoj sam haljini od tralja U cipelama izlizanih potpetica? Ali, kao […]
Večernji sati nad stolom minu Neopozivo – bela stranica Mimoza miriše na Nicu i na vrućinu Kroz mesečinu leti ogromna ptica Čvrsto sam kosu noćas splela Kao da će mi trebati kosa Kroz prozor, bez […]
Umesto mudrosti iskustvo. Ta hrana u bezukusnom stanju. Mladost je bila k’o molitva nedeljnog dana, i zar da ne mislim na nju? Koliko sam pustih puteva prošla s tim što mi ne beše mio. Koliko […]
Dobro je ovde: njihanje i šum Jutra nas grle rukama hladnim U belom plamenu povija se grm Ruža blještavih, ali ledenih Na paradnim, svečanim snegovima trag skija klizi kao sećanje moje – Nekad, u davnim […]
Otišli ste, što se kaže, na svet drugi. Pustoš…Letine, postajuć zvezdanost. Nema više ni piva, ni druga. Treznost. Ne Jesenjine, to nije ironija Vama. U grlu je grudva bola, a ne smeh. Vidim-prerezanim rukama, dižete […]
E, gledaj je, molim te, kolišna je mala! Nemaš je šta videti, manja je neg“ lala- a već ti je u ruke knjigu dočepala! Čita l“ ona ozbiljno il“ je samo šala? Ja bih reko […]
Svaki ostavlja znakove na putu, ne samo trag koraka i stopu nogu, nego i kretnju ruku napregnutu, maglovitu u prolaznom slogu: svi se kreću i mijenjaju u bogu. Lica su ljudi možda zagonetna slova. Lica […]
Mi stanujemo u proljećima i jesenima, po gnijezdima u krošnjama i granama. Naše je oči vilenjak oprao u jezeru što je upilo vidik neba. Stanujemo u cvijeću vrh sijena na travi po ambarima, pojatama i […]
Blaženo jutro koje padaš u svijetlom slapu u tu sobu, već nema rane da mi zadaš, počivam mrtav u svom grobu. Možda ćeš ipak da potpiriš pepelom iskru zapretanu — jer evo, trome grudi širiš […]
Kako je teško biti slab, kako je teško biti sam, i biti star, a biti mlad! I biti slab, i nemoćan, i sam bez igdje ikoga, i nemiran, i očajan. I gaziti po cestama, i […]
Sve će ove stvari jošte jednom doći kao što su bile i kako su prošle, i ti crni dani, i te plave noći, i ljubavi , čedne, strasne, dobrodošle; jednom tamo poslije hiljada, hiljada i […]
Ove su riječi crne od dubine, Ove su pjesme zrele i bez buke – one su, tako, siknule iz tmine, i sada streme k’o pružene ruke. Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik I katkad […]
Copyright © 2013 - 2025. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP