Carica Milica i Vladeta vojvoda
Pošetala carica Milica ispod grada bijela Kruševca; s kome šeću dvije mile kćeri: Vukosava i lijepa Mara. K njima jezdi Vladeta vojvoda na doratu, na konju dobrome; Vladeta je konja oznojio i u b’jelu pjenu […]
Pošetala carica Milica ispod grada bijela Kruševca; s kome šeću dvije mile kćeri: Vukosava i lijepa Mara. K njima jezdi Vladeta vojvoda na doratu, na konju dobrome; Vladeta je konja oznojio i u b’jelu pjenu […]
Poletio soko tica siva od svetinje od Jerusalima, I on nosi ticu lastavicu, To ne bio soko tica siva, Veće bio svetitelj Ilija; On ne nosi tice lastavice, Veće knjigu od Bogorodice; Odnese je caru […]
Car Lazare sjede za večeru, Pokraj njega carica Milica; Veli njemu carica Milica: „Car-Lazare, srpska kruno zlatna, Ti polaziš sjutra u Kosovo, S sobom vodiš sluge i vojvode, A kod dvora nikog ne ostavljaš, Care […]
L’jepu šetu pošetala Milica Lazarovica, ljubi Lazarova, i ona mi šetaše, višnjega boga moljaše: „Ti me, bože, donesi na svake na nevoljne sreće, bože, ma me nemoj don’jeti na junaka izranjena, er su meni, Milici, […]
Mili bože, čuda velikoga! Kad se sleže na Kosovu vojska, U toj vojsci devet Jugovića, I deseti star Jug Bogdane. Boga moli Jugovića majka, Da joj Bog da oči sokolove I bijela krila labudova, Da […]
Dolećeše dva vrana gavrana Od Kosova polja širokoga, I padoše na bijelu kulu, Baš na kulu slavnoga Lazara; Jedan grakće, drugi progovara: „Da l’ je kula slavnog knez Lazara? Il’ u kuli nigđe nikog nema?“ […]
Poletio soko tica siva od svetinje – od Jerusalima, i on nosi ticu lastavicu. To ne bio soko tica siva, veće bio svetitelj Ilija; on ne nosi tice lastavice, veće knjigu od Bogorodice, – odnese […]
Kad Lazaru odsekoše glavu Na ubavu na polju Kosovu, Od Srblja se niko ne desio, Već se desi jedno Ture mlado, Jeste Ture, al’ je od robinje, Rodila ga Srpkinja robinja, Pa besedi Tursko momče […]
Vino pije Musiću Stevane U Majdanu čisto srebrnome, u svom krasnom dobru gospodskome; Vino služi Vaistina sluga. Kad se hladna podnapiše vine, Al’ besedi Musiću Stevane: „Vaistino, moje čedo drago, Ja ću leći sanak boraviti, […]
Uranila Kosovka devojka, Uranila rano u nedelju, U nedelju prije jarka sunca; Zasukala bijele rukave, Zasukala do belih lakata; Na plećima nosi hleba bela, U rukama dva kondira zlatna, U jednome hlađane vodice, U drugome […]
(odlomak izgubljene pesme – IV) „Pobratime, Kosančić-Ivane, Jesi l’ tursku uxodio vojsku? Je li mnogo vojske u Turaka? Možemo li s Turci bojak biti? Možemo li Turke pridobiti?“ Veli njemu Kosančić-Ivane: „O moj brate, Miloš […]
Car Murate u Kosovo pade, kako pade, sitnu knjigu piše, Te je šalje ka Kruševcu gradu, Na koljeno srpskom knez-Lazaru: „Oj Lazare, od Srbije glavo! Nit’ je bilo, niti može biti: Jedna zemlja a dva […]
Slavu slavi srpski knez Lazare U Kruševcu mjestu skrovitome. Svu gospodu za sofru sjedao, Svu gospodu i gospodičiće: S desne strane starog Jug-Bogdana, I do njega devet Jugovića; A s lijeve Vuka Brankovića, I ostalu […]
Frančesko Petrarka (ital. Francesco Petrarca; Areco, 20. juli 1304 — Arkva Petrarka, 18. juli 1374) bio je italijanski pesnik na narodnom i latinskom jeziku, humanista, autor Kanconijera. Život Frančesko Petrarka rođen je u Arecu u […]
Popô si se sred milina, Dvor ti zlato, svila krasi; Bogataš si od davnina – Al’, čovječe, prašina si. Sirotinja tuži, cvili, U jadu joj teku časi; A ti ležiš u toj svili – Al’, […]
Gledam tebe, tico mala I skučene tvoje dvore, Pa se pitam: kako ti je Bez tvog druga i bez gore? U tavnome sjenu kruga, Gdje se bol i tuga slama, Zar ti srce jošte živi […]
Zvjezdice se nebom zlate, Među njima mjesec plovi, A po kuća cijela sela Svijetle se svuda krovi. Po šumici glasak bruji, Tičice ga mile daju, A bubica sitna zuji Po mjesečnom leti sjaju. Pirka vjetrić […]
U slađanom glasu tvome Sami anđ’o milja zbori; A u oku premilome Plamen svetog raja gori. Toplim žarom toga plama Ja slabačke zgr’jevam grudi; – Zagrljeno milinama U sreći se srce budi… Porušeni dvori nada […]
Ljubim li te, il’ su glasi Pjesme moje pusta varka? Ja te ljubim, srpsko čedo, Iz ljubavi ognja žarka. Zori, kada jutrom sviće I purpurni plašt svoj širi; Lahoriću, kad nestašno Kroz ružice male piri; […]
Milina se bješe razavila, Sa cvijećem se gora okitila, Priroda se zaodjela bajom, Proljeće je obasjalo sjajom: – Kad se đenuh ja sa tobom tamo Da mirisom grudi napajamo, Da slušamo potočića zuja I glas […]
Tiha noćca nastupila, Poče blago širiti se, Nebo plavo, bez oblačka, Stade zv’jezdam’ kititi se. Gledao sam kako milo Svaka svoje zrake daje, Al’ sam gled’o najradije Jato od njih, što tu sjaje. Uporedo sve […]
Kud god okom glednem Tebe vidim, Bože! Pa u srcu s’ mome Tebi hvale množe. Zemlju, more, zvijezde Ti nama podari, I potrebne sv’jetu Svakojake stvari. Ti nam dade zoru, Tici milnog glasa, Pa i […]
Copyright © 2013 - 2025. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP