Meni se sanja
Da li to šapat da li to vetar da li smrt prolazi što se to vraća šta to podseća ko mi to dolazi da li to ideš da li se gubiš ili nestaješ ulicom uskom […]
Da li to šapat da li to vetar da li smrt prolazi što se to vraća šta to podseća ko mi to dolazi da li to ideš da li se gubiš ili nestaješ ulicom uskom […]
Mladost mi je bila mračna nepogoda koju samo katkad sunce bljeskom probi, i u mojem vrtu sad je malo ploda, kad nakon oluje osta u grdobi. Evo već se jesen mojih misli šunja; sad motiku […]
Ako uzmemo ono što vidimo mašine koje nas izluđuju, ljubavnike koji se na kraju mrze, tu ribu na pijaci, što zuri naviše u nas, cvijeće koje trune, muve u paukovoj mreži, ulične nerede, urlike lavova […]
nisam znao otkud sam došao ni gde sam pošao. bio sam izgubljen. često sam satima sedeo u nepoznatim ulazima, bez misli bez pokreta dok nije zahtevano da se pomerim. ne mislim da sam bio idiot […]
Jedem podnevna pisma, pijem rečenice. Ljudima iz tvog sveta o tebi govorim. Reči o tebi bude pigmente, toliko sunca u njih unosim. Kada govorim o tebi onaj sam dečak na gimnazijalnoj priredbi koji deklamuje srcem […]
Ponašam se poput paše Svi se samo mene plaše Dosta mi je ove slave Priznanja će da me smlave To miš reče ispred mačke Pa pobeže naglavačke Dosta mi je veličine I svega što hrabri […]
Miš je dobio grip Pa je seo u džip I prevalio put dugačak Da ga pregleda doktor Mačak Doktor pacijenta štipnu Pacijent nešto zucnu Doktor mu leđa pipnu Zatim ga u čelo kucnu SA MOJE […]
Ako hoćeš da o zori Pjevam tebi pjesme moje, Oj, ne bježi sa prozora, Da ja gledam lice tvoje! Ako hoćeš da ti pjevam O sunčanom toplom sjaju, Oj, pogledni okom na me, Divotanče, mili […]
Sa obale sinjeg mora Gledam jednu st’jenu golu, Šibaju je b’jesni vali, Predavaju ljutom bolu. Ona trpi sve udare, Trpi muke, jade same. Ta stijena usred mora, Na tvoj život potsjeća me. I tebe su […]
Čini mi se da sam te morao voleti na bezbroj načina, bezbroj puta, U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvek. Moje opčinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pesama Primi je kao […]
Ostavljen na planinama srca Gle, u daljini sićušno, gle: poslednje naselje reči, a još više, ali i on majušan, poslednji zaselak osećanja. Prepoznaješ li ga? Ostavljen na planinama srca. Kamen pod rukama. Jest, tu cveta […]
Anđele! Da ima mesto, nama nepoznato, i da tamo na neiskazanom sagu ljubavnici, koji ovde ne dosegnu nikad umeća, pokažu smele visoke figure poletnoga srca, svoje tornjeve naslade, svoje lestve što odavna su tek same […]
Ja volim svoga bića polutminu što daje mojim čulima dubinu; u njoj se, kao iz pisama starih, moj život jednom već proživljen žari, u preboljenu odmaknut daljinu. Iz nje se toči u mene saznanje da […]
Sada već crvena divlja ruža zre, u leji jedva diše pozno cveće. Ko nije bogat sada, kad leto mre, taj nikada sebe sačekati neće. Ko sada sav ne drhti kao prut od preobilja slika koja […]
I opet te u vinu gledam, Osećam strah pred tvojom slikom, Tvoj osmeh opet blesnu čedan U kosi teškoj, zmijolikoj. Oboren tavnim mlazevima, Uzdišem opet, bez ljubavi, Nestali san o celovima, O mećavi što tebe […]
Jesen pozna. Nebo se otvorilo, po šumama – promaja tišine. Na obali, rusalka oborila bolnu glavu, tu da otpočine. Svoje pruge magla nisko nosi, ko potka su u tršćaku sada. Po zelenoj i dugačkoj kosi, […]
Struk ti je vitak, ko crkvene sveće. Pogled – ko sablja kad blještavo krene. Ne žalim, devojko, sastanka sreće – Pusti, ko žreca, na lomaču mene! Sreću ne zahtevam. Ni ruke nežne. Zar da te […]
Ovog puta me pustite da budem srećan, ništa se nije desilo nikom, sve što se dešava to je da sam srećan sa sve četiri strane srca, kad hodam, spavam ili pišem. Šta da vam radim, […]
Moje srce, ptica divljine, našlo je svoje nebo u tvojim očima. One su kolevka jutra, one su carstvo zvezda. Moje su pesme potonule u dubine njihove. Pusti me samo da se vinem u to nebo, […]
Copyright © 2013 - 2025. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP